Ujedinjeni narodi - međunarodne organizacije u povijesti

Osnivanje

Prije formiranja Ujedinjenih naroda (UN), Liga naroda, osnovana 1919. godine, bila je odgovorna za promicanje međunarodne suradnje i mira. Međutim, njegova se važnost smanjila tridesetih godina prošlog stoljeća kada su sile osovine dobile utjecaj, što je potaknulo Drugi svjetski rat. Godine 1942. potpisana je "Deklaracija Ujedinjenih naroda" kako bi se formalno proglasila suradnja saveznika tijekom Drugog svjetskog rata. U to je vrijeme termin Ujedinjenih naroda skovao britanski premijer Winston Churchill i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt. Prvi formalni pokušaj uspostave UN-a započeo je izradom Povelje Ujedinjenih naroda na Konferenciji UN-a o međunarodnoj organizaciji, održanoj u travnju 1945. u San Franciscu, u Kaliforniji. Konvenciji je predsjedao Roosevelt, Churchill i Sovjetskom premijeru, Josipu Staljinu, prisustvovali su predstavnici vlada 50 zemalja, kao i nekoliko nevladinih organizacija (NVO). Nakon dva mjeseca, konačnu povelju potpisale su sve nazočne nacije, osim Poljske koja nije mogla poslati predstavnika na konferenciju u to vrijeme i umjesto toga potpisala povelju 15. listopada 1945. Konačno, nakon ratifikacije Povelje od strane vlada uključenih zemalja, UN je formalno osnovan 24. listopada 1945. godine. Cilj uspostavljanja ove međunarodne organizacije bio je zaštititi buduće generacije svijeta od štetnih posljedica rata i ponovno potvrditi vjeru ljudskih prava. Također je cilj bio uspostaviti jednaka prava za sve, te promicati pravdu, slobodu i društveni napredak za ljude svijeta.

Članstvo

UN, međuvladina organizacija, trenutno ima snagu od 193 zemlje članice. Zemlje uključene u potpisivanje i ratifikaciju Povelje Ujedinjenih naroda 1945. godine nazivaju se izvornim članovima UN-a ili osnivačima. Vijeće sigurnosti UN-a ima pet stalnih članica, odnosno (kopno) Kina, Rusija, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države. Svi ovi članovi imaju pravo staviti veto na rezolucije UN-a, te se stoga nazivaju "velikim petama", "P5" ili "stalnim pet". Ostale zemlje pridružile su se UN-u u kasnijim godinama, slijedeći postavljene protokole da postanu članovi ove prestižne svjetske organizacije. Proces podnošenja zahtjeva za članstvo u UN-u obično uključuje zahtjev zemlje za članstvo s izjavom da je spremna prihvatiti sve obveze navedene u Povelji UN-a. Nakon toga, Vijeće sigurnosti UN-a donosi odluku i donosi rezoluciju kojom se poziva Generalna skupština UN-a da prizna zemlju. Članovi Generalne skupštine UN-a zatim donose vlastitu rezoluciju, priznajući novu zemlju u UN ili ne.

Struktura

Šest glavnih organa definira strukturu UN-a. Naime, to su Opća skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Tajništvo UN-a, Međunarodni sud pravde i Starateljsko vijeće. Opća skupština je jedino tijelo UN-a koje zastupaju sve 193 zemlje članice i koje je uključeno u djelovanje UN-a u kreiranju politike. Dvotrećinskom većinom glasova članova Opće skupštine potrebno je donijeti značajne odluke o pitanjima kao što su mir i sigurnost, proračuni, prihvat novih članova i druge politike UN-a, dok druge manje važne teme zahtijevaju podršku jednostavnog većina. Vijeće sigurnosti UN-a obavlja važnu funkciju UN-a u osiguravanju održavanja međunarodnog mira i sigurnosti. U tom smislu, 5 stalnih i 10 nestalnih članica, svaka s jednim glasom, donose odluke o svjetskim pitanjima mira i sigurnosti, a sve ostale članice UN-a dužne su prihvatiti radnje koje je poduzelo Vijeće. Vijeće sigurnosti također ima pravo odobriti uporabu sile za rješavanje prijetnji globalnom miru i sigurnosti. UN-ovim ciljem razvoja upravlja Ekonomsko i socijalno vijeće, koje se bavi stvaranjem, provedbom i provedbom politika i akcija koje se tiču ​​socijalnih, ekonomskih i ekoloških pitanja koja utječu na svjetske nacije. Ima 54 člana koje bira Opća skupština, a ti članovi služe preklapanjem trogodišnjeg mandata.

Tajništvo UN-a je funkcionalna jezgra UN-a. Na čelu mu je glavni tajnik, uz pomoć tisuća djelatnika UN-a, i izvršava svakodnevne aktivnosti UN-a prema uputama glavnih organa. Međunarodni sud pravde je pravosudno tijelo UN-a, sa sjedištem u Haagu, Nizozemska. Kada ih upućuju nadležni organi UN-a, ona je uključena u rješavanje međunarodnih pravnih sporova i davanje savjetodavnih mišljenja državama članicama UN-a. Starateljsko vijeće je vrlo specijalizirano tijelo unutar UN-a, izvorno zaduženo za nadzor nad 11 teritorija povjerenja UN-a i praćenje njihovog napretka prema samoupravi i neovisnosti. Sve 11 teritorija povjerenja ostvarile su svoju slobodu do 1994. godine, te su stoga 1. studenoga 1994. godine djelovanje tog vijeća i mandat za sastajanje jednom godišnje obustavljeni.

Ciljevi

Primarni cilj UN-a je održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Postiže taj cilj poduzimanjem mjera za sprječavanje međunarodnih sukoba, pomaganje strankama uključenim u sukobe da mirno riješe svoja pitanja, održavanje mirovne jedinice i slanje mirovnih snaga u poremećena područja kako bi se stvorili uvjeti koji će dovesti do okončanja sporova i poremećaja i vraćanja mira. Drugi glavni cilj UN-a je poštivanje međunarodnog prava i osiguravanje poštivanja međunarodnih ugovora i drugih zakona od strane uključenih zemalja. Osim održavanja svjetskog mira, zakona i reda, UN također ima humanitarnu funkciju i čini značajne napore na zaštiti i promicanju ljudskih prava i poticanju održivog razvoja. Pružanje humanitarne pomoći onima kojima je pomoć potrebna, posebice u vrijeme prirodnih ili umjetnih katastrofa, također je jedan od glavnih ciljeva UN-a. UN ima nekoliko specijaliziranih programa i fondova (UNDP, UNICEF, UN Women, UN-Habitat, itd.), Specijalizirane agencije (Svjetska banka, WHO, FAO, UNESCO, ILO, itd.) I drugim entitetima i organizacijama (UNAID, WTO), itd.) koji zajedno rade na postizanju ciljeva UN-a.

Sadašnje stanje

UN trenutno ima status jedne od najvažnijih međunarodnih organizacija u svijetu, uglavnom odgovorne za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti i isporuku humanitarne pomoći u vrijeme katastrofe. Nastali nakon razaranja Drugog svjetskog rata, UN je uspio smanjiti i riješiti sukobe. Rezultat je bio vidljiv u manje ljudi koji su umrli u sukobu u prvom desetljeću 21. stoljeća od onih u bilo kojem desetljeću 20. stoljeća. UN je također pridonio smanjenju velike gladi, a manje ljudi je umrlo i zbog kriza u hrani. FAO, Svjetski program za hranu i drugi fondovi i programi UN-a pomogli su u smanjenju učestalosti neuhranjenosti na globalnoj razini. UN je također uspio zaštititi kritična staništa s visokom biološkom raznolikošću, kao što su Galapagoski otoci, pomoću tih politika, programa i fondova posvećenih očuvanju okoliša. Nekoliko Nobelovih nagrada za mir također su osvojili pojedinci i agencije izravno povezane s UN-om. Iako su UN u prošlosti i sada bile kritizirane za neke od svojih odluka i politika, mnoge s ne tako pozitivnim ishodima, postignuća ove organizacije u ublažavanju ekstremnog siromaštva, i prehrambene, zdravstvene i ekološke krize diljem svijeta, te progresivne razvojne aktivnosti, ne može se poreći. Dakle, ova organizacija nastavlja raditi s ciljem da tim generacijama pomogne da nastave sa svojim razvojnim i mirovnim aktivnostima.