Što je šerijatsko pravo?
Šerijatsko pravo
Šerijatsko pravo temeljni je dio islamske tradicije, predstavlja vjerski zakon koji se uglavnom izvodi iz Kur'ana i hadisa. Osim Kur'ana i hadisa, šerijatsko pravo ima i druge izvore poput analognog rasuđivanja i konsenzusa. Osnovane su različite škole za proučavanje i tumačenje šerijatskih zakona. Zakon obuhvaća apstraktne pojmove koji vode odnose s Bogom. Proučavaju se i klasične i povijesne interpretacije i suvremena pravila koja se promatraju u suvremenom društvu.
Podrijetlo i razvoj
Podrijetlo šerijatskog prava povezano je s razvojem islamske vjere u razdoblju proroka Muhameda. Šerijatsko pravo uspostavili su sljedbenici Proroka Muhameda koji su prenosili djela proroka kroz generacije kao hadise. Kako su generacije islamskih sljedbenika podučavane o ponašanju Mohameda, pokušale su ga oponašati i razviti kodeks ponašanja koji je također oblikovan vjerskim propisima u Kur'anu. Iako postoje različite teorije koje objašnjavaju podrijetlo šerijatskog prava, svi su suglasni da su djela Poslanika Muhameda zajedno s vjerskim i etičkim konceptima islama odigrala značajnu ulogu u razvoju šerijatskog prava. Šerijatsko pravo i dalje je središnji dio islamske kulture s promjenama u nekim konceptima. Islamski tradicionalisti i reformisti imali su sporove oko tumačenja i primjene šerijatskih zakona. Reformisti su jamčili za usklađivanje šerijatskih zakona s europskim modelima, što su tradicionalisti odbacili.
Kulturni značaj
Islamska kultura duboko je isprepletena sa šerijatskim zakonom koji vodi rituale i društvene odnose. Šerijatsko pravo ima pet širokih kategorija: obvezne, dopuštene, uvredljive, preporučene i zabranjene radnje. Dozvoljene i preporučene radnje privlače nagrade u zagrobnom životu, prijekorna djela nisu grijesi, ali se općenito trebaju izbjegavati, a neizvršavanje obveznog čina ili izvođenje zabranjenog čina smatra se kažnjivim. Budući da je središnji dio islamske kulture, neki narodi kao što su Saudijska Arabija i Indonezija provodili su zakone putem metoda kao što je korištenje vjerske policije. Stranci koji posjećuju takve islamske države poput Saudijske Arabije vezani su za šerijatske zakone i prakse.
Odnos s međunarodnim pravom
Sa širenjem islama širom svijeta, šerijatsko pravo je uspoređeno s međunarodnim pravom i priznato je od strane međunarodnih tijela. Većina islamskih zemalja usvaja šerijatske zakone kao dio zakona. Oni s manjinskim brojem muslimana u svoje zakone uvrštavaju određene aspekte šerijata, na primjer uspostavom sudova u Kadhiju. Međunarodna tijela i skupine za ljudska prava postavili su pitanje poštivanja ljudskih prava u šerijatskom zakonu. Dok većina zemalja u svijetu jednako tretira žene i muškarce, šerijatsko pravo izričito osnažuje muškarce više od žena. Većina zemalja koje koriste šerijatsko pravo uključile su primjenu Opće deklaracije o ljudskim pravima, ali je podvrgnu šerijatskom zakonu koji izaziva kontroverze s grupama za ljudska prava.
Podrška i opozicija
Prihvat šerijata bio je varijanta širom svijeta. Većina muslimanskih pristaša podržava korištenje šerijata kao službenog zakona, posebno za rješavanje obiteljskih i imovinskih sporova. Mnogi se protive upotrebi strogih kazni kao što su premlaćivanje i odsijecanje ruku. Drugi vjeruju da bi trebalo uvesti strože kazne. Međutim, različite skupine su se protivile instituciji i priznavanju šerijata navodeći njegovu nespojivost s demokracijom. Drugi su naveli uporabu šerijatskog zakona od strane ekstremista kako bi poduprli terorističke aktivnosti, što je dovelo do sukoba između različitih islamskih i neislamskih skupina.
