Predsjednici i vojni čelnici Nigerije od neovisnosti

Nigerija je od 1960. godine bila neovisna država, a odmah nakon toga, od 1960. do 1963., britanska kraljica (Elizabeta II.) I dalje se smatrala šefom države u toj zemlji. Da biste saznali i istražili vođe Nigerije od tog vremena neovisnosti, pročitajte u nastavku.

Premijer Abubakar Tafawa Balewa (1960.-1963.)

Balewa je jedini vođa u nigerijskoj povijesti koji je dobio titulu premijera. On je igrao vrlo važnu ulogu u prijelaznom razdoblju između kolonijalne i autohtone vladavine Nigerije. Njegovo nasljeđe nastalo je suradnjom između etničkih skupina i posredovanjem drugih afričkih sukoba. Danas je njegovo lice na petom Naira noti. Balewa je ubijen tijekom vojnog udara Nigerije 1966. godine. Njegova smrt potaknula je krvave protunapadne prosvjede, osobito u sjevernom dijelu zemlje.

Predsjednik Nnamdi Azikiwe (1963-1966)

Azikiwe je bio prvi predsjednik Nigerije nakon što je zemlja postala potpuno neovisna republika, a Nigerija je gotovo potpuno prekinula veze s Britanijom. Azikiwe je poznat po promicanju modernog nigerijskog i afričkog nacionalizma. Obrazovan u Sjedinjenim Američkim Državama, Azikiwe je radio kao novinar u Baltimoreu i Philadelphiji te je već bio poznat kao javna osoba po povratku u Nigeriju 1937. Godine 1960. osnovao je Sveučilište u Nigeriji. Azikiwe je bio na mnogim političkim pozicijama u Nigeriji, uključujući i predstavljanje kraljice kao šefa države od 1960. do 1963., ali se najbolje pamti kao prvi predsjednik zemlje.

General-bojnik Johnson Aguiyi-Ironsi (1966)

Aguiyi-Ironsi je bio viši nigerijski časnik u vojsci i vodio vojni udar 1966. protiv Azikiweove vlade. Udar koji su započeli Aguiyi-Ironsi i njegova vojska ubili su političare najvišeg ranga na sjeveru i zapadu zemlje (uključujući Balevu, prvog premijera). Njegovo hvatanje moći nije dugo trajalo u Nigeriji, bio je na vlasti samo 194 dana (siječanj 1966. do lipnja 1966.), prije nego što je bio ubijen u protunapadu od strane nesretnih pripadnika nigerijskih oružanih snaga.

General Yakubu Gowon (1966-1975)

General Gowon je preuzeo vlast nakon protunapada protiv Aguiyi-Ironsi. Ubrzo nakon što je uhvatio vlast, Gowon je provodio genocidne taktike protiv Igbo ljudi na sjeveru, ubivši više od 50.000 ljudi. 1967. godine, nakon što je napetost dosegla točku ključanja, izbio je nigerijski građanski rat. To je bilo uzrokovano istočnim Nigerijcima (naime Igboima) koji su se željeli odcijepiti od Nigerije i formirati vlastitu zemlju. Više od 100.000 vojnika i 1.000.000 civila ubijeno je u ratu, poznatom kao Biafranski rat. Vodeći zemlju tijekom naftnog buma početkom 1970-ih, Gowon je podržao modernizaciju Nigerije, stvarajući infrastrukturu (međunarodna zračna luka, stadion i umjetničko kazalište u ime nekoliko) koji još uvijek stoje danas.

General Murtala Mohammed (1975-1976)

Nakon trećeg vojnog udara u Nigeriji, Muhamed je stavljen na vlast. Mohammed je uklonio s vlasti nekoliko bivših visokih političara i dužnosnika u pokušaju da razlikuje svoju vladu od vlade Gowona. Mnogi od tih otpuštenih javnih službenika bili su suđeni zbog korupcije. Tijekom svog kratkog mandata, nigerijska vlada preuzela je sve radiodifuzije i medije, stvarajući monopol na komunikaciju za vladu. Kao i kod mnogih Nigerijskih vođa, Muhamed je ubijen. U veljači 1976., nakon neuspjelog pokušaja državnog udara, Mohammedovo je vozilo bilo u zasjedi na putu do svojih ureda i on je ubijen.

General bojnik Olusegun Obasanjo (1976.-1997.)

Obasanjo nije aktivno sudjelovao u vojnom udaru 1975. godine, iako je u to vrijeme podupirao državni udar i generala Mohameda. Nakon toga, Obasanjo je imenovan za zamjenika u Mohammedovoj vladi i također je bio meta atentata, ali je uspio pobjeći. Obasanjo je ponovno uspostavio sigurnost u glavnom gradu, kao i vojsku. Do trenutka kada je Obasanjo bio na vlasti (nakon Mohammedovog ubojstva), uspostavljen je program obnove civilne vladavine Nigerije i Obasanjo je nastavio ovaj program, održavajući opće izbore 1979. i pomažući u stvaranju nigerijskog Ustava. 1. listopada 1979. Obasanjo je mirno predao vlast civilu vladaru, Shehu Shigariju, obilježavajući prvi put da se to dogodilo u afričkoj povijesti. Obasanjo je kasnije demokratski izabran za predsjednika Nigerije, o čemu će kasnije biti riječi u ovom članku.

Predsjednik Shehu Shigari (1979-1983)

Shigari je bio drugi predsjednik Nigerije. Prije nego što je postao predsjednik, Shigari je imenovan za ministra ekonomskih poslova 1970., a kasnije kao ministar financija od strane generala Gowona u pokušaju da uključi civile u vladavinu Nigerije. Dok se kandidirao za predsjednika 1979. godine, moto Nacionalne stranke Nigerije bio je "Jedna nacija, jedna sudbina", koja odražava nigerijsku etničku raznolikost kao i zajednički cilj nigerijskog uspjeha. Nakon što su se cijene nafte 1981. godine naglo ohladile, nigerijska ekonomija bila je u nevolji. Pogoršanje nigerijskog gospodarstva, kao i dosljedne tvrdnje o korupciji i lošem upravljanju, doveli su do toga da je Shigari srušen u još jednom vojnom udaru 1983. godine.

General-bojnik Muhammadu Buhari (1983-1985)

Nakon uspješnog rušenja demokratski izabrane vlade Shigarija, Buhari je 1983. godine opravdao djelovanje vojske definiranjem civilne vlade kao korumpirane i beznadne. Buhari je vrlo brzo suspendirao ustav Nigerije iz 1979. godine. Oštra realnost o tome kako je nigerijsko gospodarstvo loše u to vrijeme potaknulo Buharija da brzo provede politike koje će potaknuti ekonomsku stabilnost. Te su politike uključivale podizanje kamatnih stopa, znatno smanjenje javnih i vladinih izdataka te zabranu vlade da posuđuje više novca. Buhari je u tom razdoblju također smanjio odnose Nigerije s Međunarodnim monetarnim fondom. Buharijev mandat poznat je po oštrim politikama koje je vlada provodila kako bi se zaštitila, a mnogi Nigerijci, koje je vlada smatrala sigurnosnom prijetnjom, zatočeni su, zatvoreni i čak pogubljeni tijekom njegove vladavine.

General Ibrahim Babangida (1985-1993)

Nigerijci, posebice vojno vodstvo, postali su nezadovoljni Buharijevim oštrim metodama držanja korupcije i loše discipline na minimumu. To je dovelo do nekarakterističnog bezkrvnog državnog udara čiji su čelnici obećali okončanje stalnih kršenja ljudskih prava od strane prethodnog režima. Babangida je preuzeo vlast uz podršku lojalnih vojnih osoba srednjeg ranga koje je strateški postavio na pozicije kako bi koristio svojim težnjama moći. Godine 1990. Babangidina vlada bila je gotovo oborena neuspješnim pokušajem vojnog udara. U lipnju 1993. održani su predsjednički izbori u Nigeriji s ciljem obnavljanja civilne vladavine. Nakon tih izbora, Babangida i njegova vlada odlučili su poništiti rezultate, što je dovelo do građanskih nemira i radničkih štrajkova u zemlji. Mnogi Nigerijci vjeruju da je ova vlada bila najkorumpiranija u nigerijskoj povijesti.

Predsjednik Ernest Shonekan (1993.) \ T

Nakon građanskih i gospodarskih nemira iz 1993., Babangida je popustio pritisku javnosti i imenovao Shonekana za privremenog predsjednika zemlje u kolovozu 1993. godine. Do tog trenutka inflacija u Nigeriji postala je nekontrolirana, a strana ulaganja u ne-naftne odnose industrije su znatno oslabile. Tijekom svog kratkog mandata kao predsjednik, Shonekan je pokušao stvoriti raspored koji bi nigerijske ljude vratio demokratskoj vladavini. Ova inicijativa nije uspjela jer je Shonekanova privremena uprava trajala samo tri mjeseca dok ga nije oborio njegov ministar obrane Sani Abacha. Zanimljivo je da su mnogi demokratski pristaše Shonekana smatrali preprekom nigerijskom prosperitetu i rastu, kao i socijalnoj pravdi unutar nacije.

General Sani Abacha (1993-1998)

Ubrzo nakon što je srušio predsjednika Shonekana, Abacha je izdao uredbu koja je njegovoj vladi dala apsolutnu vlast i imunitet na kazneni progon. Abacha je bio umiješan u borbu protiv državnog udara iz 1966., vojni udar iz 1983. kao i za državni udar 1985. godine, a predvodio je vojni udar 1993. protiv privremene vlade. Abachina vojna ostavština je jedan od uspješnih pokušaja državnog udara. Njegovo političko nasljeđe počiva na njegovim izvanrednim ekonomskim dostignućima, koja, čini se, zasjenjuju neke od kontroverznijih aspekata njegove vlade, kao što su kršenje ljudskih prava i korupcija. Abacha je uspio povećati nigerijske devizne rezerve sa 494 milijuna dolara u 1993. na 9, 6 milijardi dolara sredinom 1997., a Abacha je također smanjio dug Nigerije sa 36 milijardi dolara u 1993. na 27 milijardi dolara u 1997. Abacha je misteriozno umro 1998. i mnogi su Nigerijci slavili njegovu smrt.,

General Abdulsalami Abubakar (1998.-1999.)

Iako je Abubakar oklijevao prihvatiti vodstvo Nigerije kada je Abacha preminuo, Abubakar je položio zakletvu 9. lipnja 1998. godine. U to je vrijeme Nigerija trebala vođu Abubakar-ovog kalibra kako bi se izbjeglo uranjanje u građanski sukob, budući da je bio miran čovjek koji je u srcu imao najbolje interese Nigerije. Abubakar i njegova vlada stvorili su novi nigerijski ustav, koji bi se proveo nakon što bi demokratski izabran lider bio na mjestu. Ubrzo nakon što je položio zakletvu, Abubakar je obećao da će održati opće izbore i odstupiti s dužnosti od Nigerije u roku od godinu dana. Kritičari vojnog vodstva sumnjali su da će ispuniti ovo obećanje, ali je to učinio.

Predsjednik Olusegun Obasanjo (1999-2007)

Obasanjo je već vodio Nigeriju kao vojnog vođu, ali njegov izbor za predsjednika 1999. označio je povratak Nigerije civilnoj vlasti. Obasanjo je osvojio 62 posto glasova i njegov izborni dan sada je obilježen kao Dan demokracije, državni praznik u zemlji. U svom prvom mandatu, Obasanjo je većinu svog vremena proveo putujući u inozemstvo kako bi uvjerio potencijalne investitore, osobito one u SAD-u i Velikoj Britaniji, da je naftna industrija stabilna i da je Nigerija fer i demokratska zemlja. Nigerijcima je Obasanjo 2003. godine dodijelio drugi mandat, osvojivši 61% glasova i pobijedivši bivšeg vojnog vođu Muhammada Buharija.

Predsjednik Umaru Musa Yar'Adua (2007-2010)

Nakon kontroverznih izbora 2007. godine, Yar'Adua je proglašen pobjednikom i preuzet je predsjednički ured Nigerije. Bivši predsjednik Obasanjo podržao je njegovu kandidaturu, jer njegov zapisnik nije pokazivao znakove korupcije i / ili etničkog favoriziranja. Dok je bio na vlasti, Yar'Adua se razbolio i nije mogao održati svoje predsjedničke dužnosti. To je dovelo do toga da je bio odsutan iz javnog života i da je u Nigeriji nastala opasna situacija. Njegove ovlasti prenesene su na potpredsjednika Goodluck Jonathana, koji je za to vrijeme preuzeo dužnost predsjednika. Yar'Aduina ostavština dok je bila na vlasti bila je demokracija, pravednost, mir i blagostanje Nigerijaca.

Predsjednik Goodluck Jonathan (2010-2015)

Kao potpredsjednik Yar'Adua, Jonathan je bio poznat po tome što je ostao neprimjetan, iako je kao potpredsjednik sudjelovao u pregovorima s nigerijskim militantima kako bi postigao stabilnost. Nakon što je postao predsjednik zbog bolesti i smrti Yar'Adua, Jonathan je pobijedio na izborima u Nigeriji 2011., osvojivši predsjedništvo. Jonathan je proveo veliku strategiju za stabiliziranje opskrbe energije u Nigeriji, jer su nestanci struje gospodarstvo koštali milijune, ako ne i milijarde dolara. Mnogi su također smatrali Jonathana tvrdim protivljenjem Boko Haramu, islamskoj militantnoj skupini, iako njegove oružane snage nisu mogle pobijediti skupinu koja i danas djeluje. Jonathanova ostavština je jedna od suprotnosti, on je poboljšao živote mnogih Nigerijaca, ali je u isto vrijeme njegova vlada bila beznadno korumpirana.

Predsjednik Muhammadu Buhari (2015.-danas)

Nakon što se usprotivio na prethodnim predsjedničkim izborima, Buhari je konačno uspio u svojoj ponudi za 2015. da postane predsjednik. Položio zakletvu 29. svibnja 2015., Buhari je postao drugi bivši vojni vođa koji je postao predsjednik Nigerije. Nakon što je izabran, Buhari je također bio poznat kao snažan glas protiv Boko Harama, pozivajući Nigerijce da ostave po strani svoje razlike kako bi slomili islamski pobunjenik. 6. lipnja 2016. godine, Buhari je otišao u Ujedinjeno Kraljevstvo da zatraži liječničku pomoć zbog uporne upale uha. Samo će vrijeme pokazati hoće li njegovo nasljeđe ostati jedno od kršenja ljudskih prava tijekom njegovog prvog mandata na vlasti ili će postati borba i pobjeda nad Boko Haramom koji terorizira Nigeriju.

Nigerijski predsjednici i vojni vođe od neovisnosti

Narudžba	Nigerijski šefovi država	Trajanje u uredu
1	Premijer Abubakar Tafawa Balewa	1960-1963
2	Predsjednik Nnamdi Azikiwe	1963-1966
3	General-bojnik Johnson Aguiyi-Ironsi	1966
4	General Yakubu Gowon	1966-1975
5	General Murtala Mohammed	1975-1976
6	General-bojnik Olusegun Obasanjo	1976-1979
7	Predsjednik Shehu Shagari	1979-1983
8	General-bojnik Muhammadu Buhari	1983-1985
9	General Ibrahim Babangida	1985-1993
10	Predsjednik Ernest Shonekan	1993
11	General Sani Abacha	1993-1998
12	General Abdulsalami Abubakar	1998-1999
13	Predsjednik Olusegun Obasanjo	1999-2007
14	Predsjednik Umaru Musa Yar'Adua	2007-2010
15	Predsjednik Goodluck Jonathan	2010-2015
16	Predsjednik Muhammadu Buhari	2015-danas