Zašto je Irak 1990. godine upao u Kuvajt?

Invazija na Kuvajt započela je 2. kolovoza 1990. kada je Irak pod kontrolom Ba'atista premjestio vojnike u Kuvajtski emirat. Dva dana nakon što je započela iračka okupacija, Kuvajtske oružane snage bile su poražene, a Sadam Husein, predsjednik Iraka u to vrijeme, proglasio je Kuvajt 19. provincijom Iraka. Sukob je trajao sedam mjeseci.

Odnosi između Iraka i Kuvajta prije invazije

Kuvajt je postao neovisna država 1961. godine, potez koji iračka vlada nije podržala. Zemlja je ustvrdila da je Kuvajt stvorio britanski imperijalizam i da je to doista bio produžetak Iraka. Od neovisnosti Kuvajta, Irak je u nekoliko navrata pokušao potražiti naciju kao iračko područje. Arapska liga spriječila je invaziju 1961. godine, međutim, 1973. godine, Irak je okupirao područje uz granicu između dviju zemalja. Vlada Saudijske Arabije protivila se invaziji, a iračke snage su na kraju povučene.

Između 1980. i 1988. Irak je bio u ratu s Iranom. Prve dvije godine iransko-iračkog rata Kuvajt je bio neutralan promatrač. To je bilo sve do straha da će se iranska revolucija pomaknuti unutar svojih granica i prisiliti zemlju da zauzme stranu. Od 1982. do 1983. Kuvajt je pružio financijsku potporu Iraku unatoč nasilnoj odmazdi iranskih snaga. Na kraju, financijski doprinosi zemlje iznosili su oko 14 milijardi dolara. Kada je Basra, glavna luka u Iraku, uništena, Kuvajt je također omogućio pristup lukama.

Na kraju iransko-iračkog rata, Irak nije mogao vratiti Kuvajtu i zatražiti oprost od kredita. Zemlja je tvrdila da je i Kuvajt koristio rat. Kuvajtska vlada nije htjela oprostiti zajam. Čelnici iz obje zemlje sastali su se nekoliko puta tijekom 1989., ali nikada nisu postigli sporazum. Odnosi između Iraka i Kuvajta postali su još napetiji.

Navodi koji vode do invazije

Po završetku iransko-iračkog rata, irački ministar nafte je predložio povećanje cijena nafte kao sredstva za otplatu ratnog financiranja. Otprilike u isto vrijeme, Kuvajt je povećao proizvodnju nafte. Uz obilne zalihe nafte na tržištu, cijena nafte iz Iraka nije se mogla povećati. Zbog toga je iračko gospodarstvo i dalje patilo. Irak je smatrao da je Kuvajt odbio smanjiti svoju proizvodnju nafte kao čin agresije.

Nakon te optužbe za agresiju uslijedila je tvrdnja da Kuvajt buši za naftu u polju Rumaila u Iraku. Irak je inzistirao da je Kuvajt razvio naprednu tehniku ​​bušenja, sposobnu za bušenje. Prema iračkim dužnosnicima, korištenje kuvajtskog kosog bušenja omogućilo je zemlji da ukrade preko 2, 4 milijarde dolara nafte. Godine 1989. Irak je tražio otplatu za izgubljeno ulje. Do srpnja 1990., Kuvajt je postigao sporazum s Organizacijom zemalja izvoznica nafte (OPEC). Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati pristali su na smanjenje proizvodnje nafte na 1, 5 milijuna barela dnevno.

Invazija

Unatoč sporazumu o smanjenju proizvodnje nafte, napetosti između zemalja i dalje su visoke. Iračke trupe već su bile smještene uz granicu. 2. kolovoza 1990. u 2 sata ujutro iračke snage su napale Kuvajt. Za samo nekoliko sati, vladini čelnici Kuvajta tražili su utočište u Saudijskoj Arabiji, Irak je stekao kontrolu nad Kuvajtovim gradom i uspostavljena je iračka privremena vlada. Taj vojni potez dao je Iraku kontrolu nad 20% globalne opskrbe naftom. Osim toga, Irak je sada imao pristup većem području uz Perzijski zaljev.

Za vrijeme iračke okupacije Kuvajta, njezini su civili formirali oružani pokret otpora. Ti su pojedinci bili zatočeni, mučeni i ubijani. Neke procjene govore da je ubijeno oko 1.000 kuvajtskih civila. Oko 400.000 kuvajtskih građana, pola stanovništva, pobjeglo je iz zemlje. Njima su se pridružile tisuće stranih međunarodnih stanovnika. Indijska vlada, na primjer, pokrenula je opsežnu evakuaciju kako bi uklonila preko 170.000 indijskih državljana putem 488 letova u razdoblju od dva mjeseca. Iračka vlada je također vodila kampanje pljačke u cijelom Kuvajtu, kradući mnogo svog bogatstva.

Međunarodni odgovor

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC) odmah se usprotivilo invaziji i naredilo Iraku da povuče svoje postrojbe. Irak je ignorirao zahtjev. Četiri dana kasnije, 6. kolovoza 1990., Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je zabranu međunarodne trgovine s Irakom. Iračka vlada ostala je bez uporišta, a do 9. kolovoza američke snage počele su se raspoređivati ​​u Perzijski zaljev. Saddam Hussein odgovorio je povećanjem broja vojnika u Kuvajtu na 300.000.

Vijeće sigurnosti UN-a utvrdilo je rok za povlačenje postrojbi 29. studenog. Rezolucija je odobrila primjenu sile protiv Iraka ako nije uklonila vojnike do 15. siječnja 1991. godine.

Operacija Pustinjska oluja

Dana 16. siječnja 1991. godine, međunarodna koalicija, predvođena prvenstveno američkim snagama, počela je lansirati borbene zrakoplove u Bagdad u Iraku. Tijekom sljedećih šest tjedana, snage iz 32 zemlje nastavile su zračne napade na Irak. Iračka vojska nije se mogla obraniti. Husein je odgovorio otvaranjem nekih projektila u Izrael i Saudijsku Arabiju. Invazija na zemlji počela je 24. veljače. Jednog dana, savezničke snage su porazile većinu iračkih snaga, držale oko 10.000 iračkih vojnika kao zatvorenike i uspostavile američku zrakoplovnu bazu u zemlji. Četiri dana kasnije, Irak je uklonio svoju nazočnost u Kuvajtu, a tadašnji američki predsjednik George Bush proglasio je prekid vatre.

Posljedice

15. ožujka kujanski se emir vratio u zemlju nakon što je proveo cijelu okupaciju u izgnanstvu. Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je rezoluciju 3. travnja kako bi se okončao sukob. Rezolucijom su uklonjene neke ekonomske sankcije za zemlju, ali je zabranjena prodaja nafte, zahtijevajući od Husseina da UN-ovim promatranjem uništi oružje za masovno uništenje zemlje. Hussein je prihvatio uvjete rezolucije tri dana kasnije, iako je u kasnijim godinama prekršio njegove uvjete.

Mnogi su životi izgubljeni tijekom invazije na Kuvajt i operacije Pustinjska oluja. Ukupno je poginulo 148 američkih vojnika, 100 savezničkih vojnika i oko 25.000 iračkih vojnika. Dodatnih 457 američkih vojnika i 75.000 iračkih vojnika ozlijeđeno je. Stručnjaci procjenjuju da je 100.000 iračkih civila poginulo tijekom operacije Pustinjska oluja. Kuvajćani koji nisu mogli otići iz zemlje navodno su pretrpjeli kršenja ljudskih prava od strane iračkih dužnosnika. Invazija i dalje negativno utječe na zdravlje stanovništva.

U prosincu 2002. Saddam Hussein se službeno ispričao za invaziju Kuvajta. Ali Abdullah Saleh, vođa Jemena koji je podržao invaziju, također se ispričao 2004. SAD je zadržao vojnu nazočnost u Kuvajtu. Neki vjeruju da ta prisutnost nudi zaštitu zemlji, dok drugi vjeruju da je to primjer zapadnjačkog imperijalizma.