Jesu li kornjače vodozemci?
Vodozemci su životinje koje su prilagođene životu na kopnu i vodi. Iako kornjače žive u ili oko vodenih tijela, one nisu vodozemci nego gmazovi. Gmaz je kopneni kralježnjak pokriven krutom ljuskom. Vodozemci imaju glatki skalabilni pokrov koji je propustan za vodu. Kornjače su prekrivene tvrdom ljuskom koja nije propusna. Kornjače poput drugih gmazova melju kožu. Proces nije jednom kao u zmijama, ali se radi kontinuirano u bitovima. Oni polažu tvrda ljuska jaja, stoga ih ne moraju stavljati u vodu poput vodozemaca.
Kornjače pripadaju tipu Chordata klase Reptilija. Kornjače su gmazovi jer su četveronožni kralježnjaci, osim što imaju hladnokrvni metabolizam i imaju skale koje pokrivaju njihova tijela. Disanju pomažu pluća poput svih ostalih gmazova kao što su krokodili, zmije, gušteri i Tuatara. Postoje brojne vrste kornjača koje uključuju uobičajene kornjače, pjegave kornjače, Blandingovu kornjaču, naslikane kornjače i drvene kornjače.
Anatomija i morfologija kornjača
Anatomija i morfologija kornjače ovise o tome provodi li većinu vremena na kopnu ili u vodi. Prilagodba vodenih kornjača omogućuje im da prežive u vodi, dok ona koja živi na kopnu ima posebne prilagodbe. Vodena kornjača ima oči blizu vrha glave kako bi im se omogućilo da se sakriju od grabežljivaca dok je ostatak tijela uronjen u vodu. Kornjače imaju kruta usta i čeljusti koje im omogućuju rezanje i žvakanje hrane. Kornjače nemaju zube, ali su im čeljusti prekrivene rožnatim grebenima. Grebeni prolaze kroz plijen za mesožderne kornjače, dok su čeljusti biljojednih kornjača prekrivene nazubljenim rubnim grebenima. Njihov jezik je mali pa kornjača ne može ga zalijepiti za hranu, ali pomaže u gutanju. Najveća zabilježena kornjača je kožna morska kornjača dugačka 6, 6 stopa s težinom od 900 kilograma.
Kornjače su prekrivene školjkom koja im pruža zaštitu od grabežljivaca. Vanjski dio ljuske prekriven je teškim rožnatim ljuskama poznatim kao scutes. Većina granata je u obliku kupole. Vodene kornjače imaju tvrdu, ravnu i ravnu ljusku koja se prilagođava ronjenju i plivanju. Izvanredni slučajevi su u pucketanju i mošusnim kornjačama koje imaju manji križni plastron koji im omogućuje veću učinkovitost dok hodaju po dnu vodenih tijela.
Kornjače mogu povući svoje glave u školjku. Funkcija uvlačenja je adaptacija za hranjenje i zaštitu. Kornjače imaju četiri udova udova često s dugim kandžama koje dolaze čvrsto dok se penju na obale rijeka. Izvanredni slučajevi su morske kornjače koje imaju peraje umjesto nogu. Morske kornjače imaju ograničenu pokretljivost dok su na kopnu.
Ekologija kornjača
Većina vrsta kornjača većinu vremena provodi pod vodom. Međutim, oni moraju doći na površinu kako bi disali u redovitim intervalima. Neke vrste mogu provesti život u zemlji dok drugi provode većinu svog života u vodi pa imaju papile koje mogu otopiti kisik iz okolne vode. Ženska kornjača polaže jaja na kopno gdje ih ženka ostavlja da se sami inkubiraju. Jaja traju 70 do 120 dana da se izlegu ovisno o vrsti i temperaturi. Mladi plivaju u vodenim tijelima i brinu o sebi.
Konzervatorski napori
Kornjače su ugrožena vrsta i ako se ne uspostave konzervacijski napori, većina vrsta će izumrijeti. Prijetnje uključuju uništavanje staništa, potrošnju ljudi, ljekovitu vrijednost i trgovinu kućnim ljubimcima.
