Što znači neto neutralnost?

Pojam "neutralnost mreže" skovan je 2003. godine i temelji se na ideji zajedničkog prijevoznika za Internet i srodne telekomunikacijske usluge. Ukratko, neutralnost mreže je ideja da bi internet trebao biti otvoren izvor informacija za sve korisnike usluga i da bi se sadržaj koji prelazi s poslužitelja na kućnu opremu trebao tretirati jednako i bez diskriminacije. To znači da pružatelji internetskih usluga (ISP) trebaju pružiti jednak pristup svim pravnim sadržajima na internetu. Osim toga, neutralnost mreže ne dopušta ISP-ovima da naplaćuju kreatorima sadržaja više kako bi brže isporučili svoj sadržaj. On osigurava da će svi sadržaji na internetu biti jednako tretirani od strane ISP-ova.

Povijest neto neutralnosti

Kao što je već spomenuto, pojam je prvi put uveo Tim Wu, profesor medijskih prava na Sveučilištu Columbia 2003. godine. Međutim, taj koncept postoji u praksi telekomunikacija još od 1980-ih. Tijekom tog vremena, argumenti oko telekomunikacijske industrije doveli su u pitanje jesu li tvrtke za telefonske usluge trebale imati obvezu prema potrošaču ili dioničarima.

Krajem 1990-ih, internet je postao uobičajen proizvod za kućanstvo, a pojavile su se i tvrdnje o zaštiti interneta i konkurenciji usluga. To je ustupilo mjesto ideji o neutralnosti mreže, koja se širila u nekoliko zemalja. U Sjedinjenim Američkim Državama, sve te korporacije nisu bile spremno prihvaćene, a te su organizacije počele lobirati u Kongresu, za i protiv njega, između 2005. i 2006. U 2005. godini Federalna komisija za komunikacije (FCC) istražila je jednog internetskog pružatelja za blokiranje IP usluga. Tvrtka je bila prisiljena izvršiti plaćanje američkoj riznici. FCC se počeo usredotočiti na provedbu neutralnosti mreže.

U 2007, internet, kabel, i telefon usluga Comcast je optužen za blokiranje i odgađanje BitTorrent datoteke. Dvije su se organizacije dogovorile i Comcast je platio kaznu za svoje ponašanje. Međutim, FCC je odlučio u sljedećoj godini pronaći Comcast krivim za ilegalno blokiranje svojih korisnika pune, brze internetske usluge za koju su plaćali. FCC je naredio Comcastu da zaustavi ovu akciju i tako postavi presedan za buduće pružatelje internetskih usluga.

U 2010. FCC je prošao Open Internet Order, što je zabranilo kabelskim i telefonskim tvrtkama da blokiraju pristup web-stranicama koje bi mogle ponuditi sličnu uslugu, kao što je npr. Netflix. 2014. godine, Okružni sud u Washingtonu, DC, utvrdio je da FCC nema ovlasti provoditi neutralnost mreže na Verizon Communications. Sud je tvrdio da je Verizon Communications davatelj internetskih usluga, a ne zajednički prijevoznik. U 2015. godini, FCC je uzvratio i reklasificirao pružatelje internetskih usluga kao zajedničke prijevoznike kako bi proveo neutralnost mreže.

Relevantnost neto neutralnosti

Neutralnost mreže smatra se povoljnom za nekoliko tehnoloških korporacija i njihovih potrošača. Telekomunikacijske tvrtke kao što su Comcast, Verizon i AT&T protive se propisu, tvrdeći da će stvoriti prepreku za ulaganja i rast. Nekoliko zemalja diljem svijeta provodi zakone o neutralnosti mreže, uključujući Čile, Indiju, Kanadu, Singapur, Nizozemsku i Europsku uniju.

Cyber ​​sigurnost i neutralnost mreže

Širom svijeta vlade su postigle dogovor u svojim pokušajima da zaštite svoje zemlje od cyber prijetnji. Na nekoliko slučajeva vladine datoteke, e-pošta i dokumenti su hakirani, izmijenjeni i izloženi ostatku svijeta, a virusi su uvedeni u poslovna i kućna računala. Različite velike svjetske vlade, uključujući one u Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Kini, postigle su sporazume o internetskom povjerenju, obećavajući međusobno informiranje o cyber rizicima i prijetnjama. Neki pojedinci vjeruju da neutralnost mreže razbija ove sporazume o internetskom povjerenju. To je zato što internetske tvrtke često filtriraju ilegalne sadržaje, što znači da internetska poduzeća bilježe i zaustavljaju neke potencijalno opasne sadržaje. Neki protivnici mreže neutralnosti vjeruju da bi ovaj zakon mogao zabraniti tim tvrtkama da štite kibernetičku sigurnost.