Koje su najveće industrije u Togu?

Zapadnoafrička država Togo prostire se na površini od 22.008 četvornih kilometara, što je čini jednom od najmanjih zemalja Afrike. Glavni grad Lome nalazi se na Gvinejskom zaljevu. Zemlja također ima obalu na Atlantskom oceanu. Stanovništvo Toga, prema procjenama iz 2017., bilo je oko 7, 9 milijuna ljudi. Togo je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Na gospodarstvo zemlje uvelike je utjecala politička nestabilnost koja je dugo ugrožavala razvoj. U 2017. godini zemlja je dobila kredit od 238 milijuna dolara od MMF-a. U 2017. Togo je imao BDP od 4, 76 milijardi dolara, dok je u 2016. iznosio 4, 39 milijardi dolara. Zemlja se u velikoj mjeri oslanja na poljoprivredu, koja čini veliki dio izvoza zemlje.

Poljoprivreda

Poljoprivreda je ključna za ekonomiju Toga, iako se bori zbog velikog nedostatka sredstava za nabavu opreme za navodnjavanje i drugih inputa kao što su gnojiva, što je ozbiljno ograničilo proizvodnju poljoprivrede. U 2012. poljoprivreda je činila 28, 2% BDP-a i zaposlila oko 49% radne snage u Togu. Zemlja je sama po sebi dovoljna u proizvodnji hrane, a uzgoj stoke je pretežno stočarstvo.

Većina stanovništva u zemlji oslanja se na poljoprivredu koja se bavi preživljavanjem, a neki od poljoprivrednih proizvoda zemlje uključuju kakao, kavu, kukuruz, rižu, manioku, pamuk, grah, proso i sirak. Proizvodnja gotovog usjeva i proizvodnje hrane zapošljava većinu radne snage u zemlji i čini oko 42% BDP-a. Primarni usjevi u zemlji su kava i kakao, koji je tradicionalno bio glavni izvozni proizvod iz zemlje. U nedavnoj prošlosti sve su više postali jedan od osnovnih usjeva u zemlji, a do 1999. proizvodila je 173.000 tona; međutim, 2001. godine proizvodnja je znatno pala na 113.000 metričkih tona, ali se u 2002. povratila da bi proizvela 168.000 metričkih tona.

Iako zemlja ne prima dovoljne količine oborina u većini dijelova zemlje, Togo je postigao samodostatnost u prehrambenim proizvodima kao što su kasava, kukuruz, kikiriki, proso i sirak. Male i srednje tvrtke u zemlji su najveći proizvođači prehrambenih usjeva, koji u prosjeku iznose oko 1 do 3 hektara.

Rudarstvo

Rudarstvo je važna industrija u Togu, a 2012. industrija je proizvela 33, 9% nacionalnog BDP-a, dok je u 2010. zapošljavala oko 12% ukupnog stanovništva.

Togo ima četiri najveća svjetska fosfatna nalazišta procijenjena na više od 60 milijuna metričkih tona, a zemlja godišnje proizvede oko 2, 1 milijun tona fosfata, iako je došlo do pada od 1990-ih. Sredinom 1970-ih cijene fosfata porasle su četverostruko, što je rezultiralo velikim povećanjem državnih prihoda. Rudarstvo fosfata suočeno je s brojnim izazovima zbog pada cijena robe na svjetskom tržištu, kao i zbog oštre konkurencije iz inozemstva.

Togo također ima značajne naslage drugih minerala kao što su sol, mramor i vapnenac. Zbog velikih naslaga vapnenca u zemlji, Togo može proizvoditi cement. Ostali minerali koji se kopaju u Togu su zlato, dijamanti i vapnenac. Ostali minerali koji su otkriveni u zemlji, ali nisu ekstrahirani, uključuju boksit, mangan, gips željezne rude, rutil, mramor i cink.

Proizvodnja

Prerađivačka industrija u Togu čini mali dio gospodarstva zemlje i doprinosi oko 6 do 8% ukupne ekonomije. Glavni proizvodni sektori u zemlji uključuju preradu poljoprivrednih proizvoda kao što su pamuk, tkanje i odzračivanje, prženje kave, vađenje palminog ulja i proizvodnja tekstila. Ostale industrije u zemlji pružaju robu široke potrošnje, kao što su obuća, slastice, gume i sol.

Većina industrijskih grana u Togu bila je u vlasništvu vlade sve do sredine 1980-ih, kada je poduzeta liberalizacija gospodarstva, a do 1990. gotovo polovica parastata u zemlji prodana je ili iznajmljena. Do 2002. većina privatizacije u zemlji je prestala. U sedamdesetim i osamdesetim godinama vlada je uložila velika sredstva u industrijske sheme kao što su tvornica cementa, rafinerija nafte, željezara i tvornica fosforne kiseline. Međutim, većina tih tvornica je zatvorena.

Vlada je također uspostavila brojne industrijske slobodne zone za poticanje ulaganja iz inozemstva, kao što je zona slobodne trgovine u Lomeu koja je otvorena 1990. godine. Politička nestabilnost u zemlji utjecala je na industrijski razvoj, pa čak i na strana ulaganja u zemlji.

Vladin nacionalni plan razvoja za razdoblje 2018-2022, vlada planira uspostaviti proizvodno središte i dva velika industrijska parka, od kojih svaki ima 15 intenzivnih tvornica za proizvodnju predmeta kao što su cipele i tekstil idealno za izvozno tržište. Vlada se nada kako će povećati izvoz tekstila zemlje na različita inozemna tržišta, kao što su Sjedinjene Države gdje je zemlji dodijeljena povlastica AGOA. Vlada se nada jačanju lokalnog znanja, proizvodnji pamuka i poboljšanju pretraživanja strateških partnera. Očekuje se da će projekt stvoriti više od 100.000 radnih mjesta, a vlada planira stvoriti lanac vrijednosti različitih podsektora, a kao rezultat toga očekuje se da će godišnji rast industrijske i prerađivačke industrije u prosjeku iznositi oko 10%.

Izazovi

Imovina u Togu i dalje je jedan od najvećih izazova u zemlji, iako je stopa siromaštva pala sa 61, 7% na 55, 1% između 2006. i 2015., a do 2017. iznosila je 47, 4%. Siromaštvo u zemlji je vrlo rašireno, posebno u ruralnim područjima gdje je u 2015. oko 69% kućanstava živjelo ispod granice siromaštva. Togo je u 2015. ostvario određeni napredak samo na šest od osam Milenijskih razvojnih ciljeva. Neki od glavnih izazova razvoja u Togu uključuju razvoj industrija s jakim potencijalom rasta kao što su jačanje gospodarske infrastrukture, agrobiznis, jačanje osnovnih socijalnih usluga kao što su voda, zdravlje i moć. Drugi izazovi uključuju financijsku inkluziju, socijalnu zaštitu okoliša, jednakost spolova u zdravstvu, promicanje održivog razvoja i uravnoteženije sudjelovanje.