12 zemalja s najvišom stopom zapošljavanja na nepuno radno vrijeme

Svijet rada predstavlja sumornu perspektivu, s 201 milijun nezaposlenih na globalnoj razini u 2014., što je 30 milijuna više nego što je zabilježeno prije recesije u 2008. Usložnjavanje nedostatka radnih mjesta je promjenjiva priroda radnih mjesta. Stariji sustav radnih mjesta s punim radnim vremenom i siguran odnos između poslodavaca i zaposlenika i siguran dohodak nestaju.

Promjena scenarija

Ukupno 60% ljudi u svijetu ima samo dio radnog vremena. Ova promjena s posla na puno radno vrijeme na poslove sa skraćenim radnim vremenom najizraženija je u razvijenim zemljama, posebno u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji. Mnoge europske zemlje bilježe visoku zaposlenost u nepuno radno vrijeme - Švicarska (27%), Velika Britanija (23%), Irska (23%), Njemačka (22%), Austrija i Danska (20%), osim Nizozemske. Australija (25%) i Novi Zeland (21%), Japan (22%), Izrael (26%) i Kanada (19%) ostale su zemlje koje su ranjive na te zlokobne trendove. Iako je neformalni rad na dnu ljestvice za zapošljavanje još uvijek prevladavajući u zemljama u razvoju i zemljama u razvoju, općenito govoreći, one pokazuju suprotan trend s sigurnijom formacijom radnih mjesta.

Uzroci promjene

Jedan od glavnih razloga za promjenu je sve veća primjena novih tehnologija i promjena u organizaciji proizvodnje. Većina tih mjera povećava produktivnost i obujam proizvodnje. Međutim, ove nove tehnologije skraćuju proizvodne cikluse, što smanjuje vrijeme potrebno za zapošljavanje ljudi. U kombinaciji sa žestokom konkurencijom s kojom se tvrtke susreću, zaposlenici su skratili ugovor i radno vrijeme.

Jedan od pet radnika trenutno je uključen u globalne proizvodne lance. Globalni lanci opskrbe su složeni i mogu biti izravni i neizravni. To je izravno kada multinacionalna investira u projekt u zemlji u razvoju, tako da vlasništvo (i prikupljanje profita) većinu vremena ostaje u tvrtkama sa sjedištem u razvijenim zemljama. Zatim postoje podružnice s lokalnim vlasništvom u zemljama u razvoju koje opskrbljuju te multinacionalne tvrtke. Većina zaposlenika u zemljama u razvoju koji rade u tim globalnim lancima dobivaju plaće koje se mogu usporediti s lokalnim tvrtkama u njihovim zemljama. Globalno to znači da radnici zarađuju manje. Recesija u 2008. godini smanjila je potražnju i njihovu proizvodnju u tim globalnim proizvodnim lancima, što je rezultiralo manjim radom.

Utjecaji ovih trendova zapošljavanja

Smanjenje radnog vremena i plaća ima velike implikacije ekonomski i socijalno. S nižim plaćama, u vrijeme kada je produktivnost visoka, potražnja se smanjuje. Nedostatak potrošnje utječe na investicije i državne prihode. U društvenom smislu, dohodovne nejednakosti rastu kada radna mjesta sa skraćenim radnim vremenom postanu norma. Privremeni radnici, radnici s nepunim radnim vremenom skloni su ili ostaju u siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Postoji problem spola koji komplicira situaciju, jer je veća vjerojatnost da će žene biti zaposlene na pola radnog vremena ili u neformalnom sektoru.

Lijekovi za povratak radnika na puno radno vrijeme

Mnoge zemlje u razvijenom svijetu koje se suočavaju s visokom zaposlenošću na nepuno radno vrijeme počele su prepoznavati problem i imaju zakone kojima se osigurava jednaka zaštita zaposlenika s punim radnim vremenom i povremenog zapošljavanja. Međutim, te su zemlje također smanjile ukupnu zaštitu radnika u nastojanju da poboljšaju produktivnost. Mnoge zemlje, i one u razvoju i razvijene, imaju kombinaciju socijalne zaštite i tržišnih politika koje pokušavaju poboljšati broj zaposlenih na puno radno vrijeme.

12 zemalja s najvišom stopom zapošljavanja na nepuno radno vrijeme

RangZemlja% radnika na nepuno radno vrijeme među svim zaposlenim osobama
1Nizozemska51%
2Švicarska27%
3Izrael26%
4Australija25%
5Ujedinjeno Kraljevstvo23%
6Irska23%
7Njemačka22%
8Japan22%
9Austrija21%
10Novi Zeland21%
11Danska20%
12Kanada19%