10 zemalja s najvećom proizvodnjom soje

Soja se hiljadama godina uzgaja u azijskim civilizacijama i danas je jedna od najvažnijih prehrambenih kultura u svijetu. Ove mahunarke mogu se klasificirati kao mahunarke, sjemenke ulja, povrće ili čak i izvori goriva, ovisno o tome kako se koriste. Soja je također jedna od rijetkih biljaka koje imaju cijeli niz aminokiselina u svojim proteinskim kompozicijama koje se smatraju "potpunim" proteinima, jednako kao i meso, mliječni proizvodi i jaja. Komercijalno važni proizvodi koji se obično proizvode od soje uključuju proteinske praške, teksturirane biljne proteine, sojino biljno ulje, edamame, suhi grah, klice, stočnu hranu, bezglutensko brašno, natto, tempeh, tofu, sojino mlijeko, sojin sir i sirup, te mnogo više. Iako potječe iz Azije, sedam od 10 najboljih proizvođača danas se nalazi u Novom svijetu. Također se pokazalo da su proizvodi od soje korisni u smanjenju rizika od određenih bolesti, uključujući bolesti srca i određene vrste raka. S druge strane, mnogi pojedinci žive s alergijom na ovu važnu mahunarku.

10. Urugvaj (3, 2 milijuna tona)

Nasadi soje zauzimaju više od 60 posto obradivih poljoprivrednih površina u Urugvaju, a godišnja proizvodnja soje raste posljednjih godina. Tijekom sezone uzgoja 2012-2013, zemlja je proizvela 2, 76 milijuna tona soje, au sezoni 2013-2014 ta proizvodnja porasla je na 3, 2 milijuna, prema podacima Ministarstva poljoprivrede. Prema podacima Massachusetts Institute of Technology (MIT), izvoz soje u 2013. zaradio je zemlji 1, 89 milijardi USD. Povećanje proizvodnje pripisano je usvajanju sjemena certificiranih sjemenki soje koje su pogodnije za rast u ekološkom okruženju zemlje. Urugvajski su poljoprivrednici u početku zasadili sjeme koje je uzgajano za druge regije, prema podacima Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država (USDA) za vanjsku poljoprivrednu službu (FAS). Gotovo 100 posto sjemenki koje se danas komercijalno koriste se također uzgajaju pomoću moderne biotehnologije, proizvodeći genetski modificirane organizme (GMO).

9. Bolivija (3, 3 milijuna tona)

Soja je najcjenjeniji usjev u Boliviji, a uglavnom se proizvodi u regiji Santa Cruz. Prema USDA-i, ona čini 3 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje i izravno zapošljava 45.000 radnika, dok posredno stvara 65.000 novih radnih mjesta. U Boliviji postoji oko 14.000 proizvođača soje. Ovisno o primijenjenoj agronomskoj praksi i tlu i vremenskim uvjetima, prinosi po hektaru mogu biti u rasponu od 1, 8 do 2, 3 tone. U 2014., prema FAOSTAT-u, zemlja je proizvela 3, 2 milijuna metričkih tona soje. No, prema podacima USDA-e, proizvodnja soje u Boliviji pala je na 3, 1 milijun tona. To je bilo zbog suše koja je pogodila 12 posto od 1 milijuna hektara u regiji proizvodnje. U 2013. godini soja je bila izvoz broj 3 za Boliviju, a zemlja je zaradila 620 milijuna USD, prema podacima MIT-a.

8. Ukrajina (3, 9 milijuna metričkih tona)

Ukrajina je najveći proizvođač soje u Europi i 8. po veličini u svijetu. Polovica soje proizvedene u Ukrajini izvozi se. Godišnja proizvodnja u stalnom je porastu posljednjih godina. Tijekom sezone 2014-2015, zemlja je proizvela 3, 9 milijuna tona, što je povećanje u odnosu na sezonu 2013-2014, kada je proizvodnja iznosila 2, 774 milijuna metričkih tona, prema robnoj osnovi. Nasadi soje u Ukrajini također su se povećali posljednjih godina, zbog porasta zahtjeva za izvozom uljarica. U 2000. godini ukrajinska soja je uzgajana na 65.000 hektara, ali do 2015. ta je brojka dostigla oko 2, 1 milijun hektara, prema ukrajinskom Soybean Congressu.

7. Kanada (6, 0 milijuna metričkih tona)

U Kanadi, godišnji izvoz soje samo je skupio naciju preko milijardu dolara, prema podacima iz poljoprivrede i poljoprivrede Kanade. U posljednjih nekoliko godina, godišnja proizvodnja je u stalnom porastu. U 2014. godini sakupljeno je više od 6 milijuna tona, što je i samo povećanje od 12, 9 posto u odnosu na 2013., prema statistikama Kanade. U istom razdoblju, zemljište za proizvodnju soje povećalo se na 5, 5 milijuna hektara. 70 posto soje proizvedenih u Kanadi uzgaja se u provincijama Quebec i Ontario, a gotovo dvije trećine njih se izvozi, bilo sirovom ili prerađenom, u Japan, Nizozemsku, jugoistočnu Aziju, SAD, Europu i Bliski istok, zajedno, prema Soy Canada.

6. Paragvaj (10, 0 milijuna metričkih tona)

Paragvaj čini 3 posto svjetske proizvodnje soje prema izvješću o robnoj osnovi iz 2016. godine. U posljednjim sezonama, proizvodnja soje se povećala kako je u Paragvaju dodijeljeno više zemljišta za njegovu proizvodnju. Prema podacima USDA-e, u posljednja dva desetljeća zemljište namijenjeno uzgoju soje stalno se povećavalo s prosječnom stopom od 6 posto godišnje. Trenutno postoji više od 3, 1 milijuna hektara paragvajske zemlje gdje se proizvodi soja. USDA projekti da će se u sljedećih 5 do 10 godina zemljište za proizvodnju soje dalje povećati na 4 milijuna hektara. Soja iz Paragvaja izvozi se u EU, Rusiju, Egipat, Tursku, Meksiko i Brazil, često prvi put kroz Urugvaj i Argentinu. Prema podacima MIT-a 2013. godine soja je bila najveći izvoz zemlje, što je iznosilo 2, 41 milijardu USD.

5. Indija (10, 5 milijuna metričkih tona)

Indija je drugi najveći proizvođač soje u Aziji, a prema Statisti iznosi 3, 95 posto svjetske proizvodnje. Od sezone 2004-05 do sezone 2012-13, došlo je do složene godišnje stope rasta od 9, 6 posto za proizvodnju soje u zemlji, prema Federaciji indijskih gospodarskih komora (FICCI). Godišnja proizvodnja za 3 sezone do 2014. do 2015. godine kretala se od 9, 5 do 12, 2 milijuna tona godišnje. U Indiji, države Maharashtra i Madhya Pradesh čine 89 posto ukupne proizvodnje zemlje, navodi FICCI. Većina ostatka proizvodi Rajasthan, Andhra Pradesh, Karnataka, Chhattisgarh i Gujarat. Izvoz sojinog brašna u 2013. godini samo je toj zemlji donio 2, 7 milijardi USD. Kako bi održala korak s povećanom potražnjom, zemlja je započela napore na podizanju prinosa soje uvođenjem novih tehnologija za uzgoj.

4. Kina (12, 2 milijuna metričkih tona)

Kina sudjeluje s 4 posto u proizvodnji soje u svijetu. Veći dio sojine zemlje uzgaja se u sjevernoj provinciji Heilongjiang, u blizini ruske granice. Prema pokrajinskoj komisiji za poljoprivredu, u pokrajini se koristi više od 235 milijuna hektara zemlje kao sojino poljoprivredno zemljište. Ipak, Kina mora uvesti velike količine soje kako bi zadovoljila domaću potražnju. Kina sudjeluje sa 60 posto uvoza soje u svijetu, prema robnoj osnovi, što ga čini najvećim uvoznikom soje, a slijede ga kolektivne članice Europske unije. Veći dio cijena na svjetskom tržištu soje diktira potražnja Kine. Za posljednjih šest sezona sadnje do 2014-15, godišnja proizvodnja se kretala između 12, 2 do 15, 08 milijuna metričkih tona tamo, prema USDA.

3. Argentina (53, 4 milijuna metričkih tona)

Argentina ima poljoprivredna zemljišta od preko 20, 3 milijuna hektara namijenjena uzgoju soje. Buenos Aires, Cordoba i Santa Fe su države u kojima se soja proizvodi u najvećoj količini prema robnoj osnovi. Zemlja čini 18 posto svjetske proizvodnje soje. Iako Argentina izvozi samo 7 posto globalnog izvoza sirove soje, to je najveći izvoznik sojinog ulja i obroka. U 2013. godini sojino brašno bilo je najveća izvozna roba u Argentini, prema podacima MIT-a. U četiri najnovije sezone soje u Argentini do 2014-15, godišnja proizvodnja je u rasponu od 40, 1 do 56 milijuna metričkih tona, prema USDA.

2. Brazil (86, 8 milijuna metričkih tona)

Kao drugi najveći proizvođač soje u svijetu, Brazil čini 30 posto svjetske proizvodnje usjeva. Zemlja raspolaže s preko 29 milijuna hektara zemljišta i koristi se za uzgoj soje. U posljednja 4 rastuća razdoblja do 2014. i 2015., proizvodnja soje kontinuirano raste, prema USDA. Godišnje količine proizvodnje u tom vremenskom razdoblju kretale su se od 66, 5 do 94, 5 milijuna tona. Izvoz soje je u 2013. godini prema podacima MIT-a toj zemlji zaradio 23 milijarde USD. Soja koja se uzgaja u Brazilu ima višu razinu proteina od onih koji se uzgajaju u mnogim drugim dijelovima svijeta, a time i prema većim cijenama na međunarodnim tržištima, prema robnoj osnovi. Zemlja također proizvodi veliku količinu ne-genetski modificirane (ne-GMO) soje, koja je također skuplja od genetski modificiranih.

1. SAD (108, 0 milijuna metričkih tona)

U Sjedinjenim Američkim Državama, soja su dominantna sjemena nafte i čine 90 posto proizvodnje uljarica u zemlji, prema USDA. To je klasa poljoprivredne robe koja također uključuje sjemenke uljane repice, suncokreta i lana, jer se sve to proizvodi u biljnim uljima. U SAD-u otpada 34 posto svjetske proizvodnje soje. Sa 42 posto tržišnog udjela, to je i najveći izvoznik sirove soje prema robnoj osnovi. U SAD-u postoji oko 34, 4 milijuna hektara namijenjenih za sadnju soje. Kentucky, Minnesota, Ohio, Pennsylvania i Wisconsin su države s najvećim plantažama soje u prosječnoj veličini. U međuvremenu, Illinois, Iowa, Indiana, Minnesota i Nebraska bile su države koje proizvode najveći prinos soje. Za razliku od drugih zemalja koje proizvode soju, cijene u SAD-u bitnije su određene povećanom potražnjom biodizela, gdje se sojino ulje koristi za pogon motora s izgaranjem. Godišnja proizvodnja soje u tri godišnja doba do 2014. do 2015. godine kretala se između 82, 8 i 108 milijuna tona. Sadnja soje u većem dijelu SAD-a počinje u svibnju ili početkom lipnja, a berba počinje krajem rujna do listopada.