Što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)?

I. Relevantnost WHO

Svjetska zdravstvena organizacija ima poseban praznik koji je proslavio svijet 7. travnja, što služi kao dokaz uspješnog vodstva kao upravitelja koji radi na globalnom zdravlju. To je ujedno i dan kada ljudi i nacije preuzimaju jedan zdravstveni problem i pronalaze načine da zaštite ljude od prijetnji po zdravlje. Organizacija poštuje sve slobode pojedinaca, ali i odgovornosti svojih vlada da zaštite građane zemlje od zdravstvenih opasnosti i bolesti radeći na osiguravanju sigurne vode i osiguravanju čistog zraka.

Relevantnost Svjetske zdravstvene organizacije nastavlja se iu 21. stoljeću, s nadom i posvećenošću promicanju i pomaganju ljudima da postignu najvišu moguću razinu zdravlja u svijetu danas iu budućnosti. Organizacija je definirala svoje ciljeve u skladu sa svojim ustavom kao predvodnice glavnih međunarodnih inicijativa vezanih za zdravlje. Nadalje se navodi da, kad god i gdje god je zdravlje ugroženo, on bi bio tamo da bi povratio blagostanje ljudi.

Svjetska zdravstvena organizacija želi pružiti vodstvo u postizanju dobrog zdravlja diljem svijeta, radeći to u partnerstvu i suradnji s drugim organizacijama u svojoj dužnosti da osigura stalno opće zdravlje svih ljudi na svijetu. S vremenom, organizacija je došla do saznanja o tome koje putove treba poduzeti kako bi stalno bila na usluzi u poboljšanju zdravlja globalne populacije. Cilj organizacije za to, postavljen u Milenijskim ciljevima razvoja (MDG), je djelovati u suradnji sa svojim zemljama članicama i uskladiti svoje aktivnosti s drugim zainteresiranim zemljama i agencijama u međunarodnom zdravstvenom sustavu.

II. Povijest Svjetske zdravstvene organizacije

Godine 1851. konceptualizacija ideje (i potreba) za uspostavljanje Svjetske zdravstvene organizacije. Međutim, ovaj koncept nije se čvrsto ukorijenio gotovo stoljeće kasnije, nakon Drugog svjetskog rata. Prije osnivanja organizacije, njezin je ustav potpisao 61 zemlje članice UN-a 22. srpnja 1946. godine, uspostavljajući svoje sjedište u Ženevi, Švicarska. Svjetska zdravstvena organizacija je u sklopu Svjetske zdravstvene skupštine, a njezini godišnji sastanci održavaju se u Ženevi svakog svibnja. Njezin je ravnatelj imenovan na petogodišnji mandat, a njegov izvršni odbor sastoji se od 34 člana od kojih svaki služi na trogodišnji mandat. Sadašnji vođa WHO-a je generalni direktor Margaret Chan.

Dana 7. travnja 1948., Razvojna skupina Ujedinjenih naroda formalizirala je stvaranje Svjetske zdravstvene organizacije. Nova organizacija tada je pod svoja krila uzela dvije zdravstvene agencije UN-a. Naime, to su Zdravstvena organizacija Lige naroda i Ured International d'Hygiene Publique . Svjetska zdravstvena organizacija stvorena je za rješavanje svjetskih zdravstvenih problema i ima 194 zemlje članice koje također pripadaju Ujedinjenim narodima. Jedna od prvih zabrinutosti bila je iskorjenjivanje malih boginja.

Organizacija također objavljuje Svjetsko izvješće o zdravlju, Svjetski pregled zdravlja i Svjetski dan zdravlja. Ta su zdravstvena izvješća prvi put objavljena 1995. godine i nastavljaju davati ažurirane informacije o zemljama članicama koje utječu na financiranje i zdravstvene politike svake zemlje. U širem opsegu, objavljeni podaci i informacije o zdravlju dostupni su i javnosti, uključujući svakodnevne građane, novinare, istraživačke institucije i sveučilišta. Teme i teme također se razlikuju za svako pitanje, od financiranja zdravstvenog sustava do zdravstvene zaštite, do zdravstvene sigurnosti i mentalnog zdravlja. Primjerice, objavljeno je jedno istraživanje o osobama starijim od 50 godina u svojoj studiji o globalnom starenju i zdravlju odraslih. U istraživanju je sudjelovalo 50.000 ljudi u 23 zemlje.

Svjetska zdravstvena organizacija također je pokrenula internetsku bazu podataka o osobama s mentalnim invaliditetom s ciljem iskorjenjivanja kršenja ljudskih prava prema ovoj skupini ljudi. To se zove MiNDbank (baš kao što je napisano), a nastupila je uživo na World Wide Web na Dan ljudskih prava. Web stranica i baza podataka sadrže različite informacije o ljudskim pravima, mentalnim invaliditetima, zlouporabi droga i drugim relevantnim temama. Također ima informacije o zakonima u mnogim zemljama u vezi s politikama, strategijama i standardima usluga za osobe s takvim uvjetima.

Danas je WHO specijalizirana agencija koja se bavi pronalaženjem načina za zaustavljanje zaraznih bolesti, kao što su ebola, malarija, HIV / AIDS i tuberkuloza. Neki od uspješnih programa koje je vodila SZO bili su pogon za cijepljenje za tuberkulozu (1950.), za iskorjenjivanje malarije (1955.) i prvi globalni pogled na dijabetes melitus. Organizacija je također iznjedrila Međunarodnu agenciju za istraživanje raka 1965. godine. WHO je 1979. proglasio ukupno iskorjenjivanje malih boginja. Tada, 1998. godine, preživljavanje dojenčadi se povećalo, a očekivano trajanje života se povećalo, a organizacija ga je definirala kao takvu.

SZO ima i druge uloge koje uključuju ispitivanje ublažavanja nezaraznih bolesti, razvoj i starenje, sigurnost hrane, zdravu prehranu, seksualno i reproduktivno zdravlje, zlouporabu opojnih sredstava i zdravlje na radu. Proračun za 2015. godinu za sve te probleme financiran je doprinosom od 930 milijuna USD iz svojih država članica. Dodatnih 3 milijarde USD također je dobiveno iz drugih donacija iz cijelog svijeta.

III. Glavne funkcije SZO

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je svoju svrhu još od prvog dana svog stvaranja. Međutim, svake godine ili tako nešto, njezina glavna agenda može vidjeti promjene, prilagođene u skladu s promjenjivim zdravstvenim potrebama svijeta. Njezine brojne funkcije rezultat su pažljive analize vodećih uloga organizacije na međunarodnoj sceni. Da uvijek održava neutralno stajalište i poštuje svoje univerzalno članstvo, jednako su važni kao i njezina poznata moć sazivanja. Jedanaesti opći program rada za razdoblje 2006. - 2015. definira šest glavnih funkcija organizacije, a one su navedene odmah ispod.

1. Djeluje kao voditelj u pitanjima važnim za zdravlje i surađuje s drugim zemljama.

2. Izrađuje program istraživanja i prati stvaranje, prevođenje i širenje važnih znanja.

3. Stvaranje normi i standarda te provedba njihove promocije i praćenja.

4. Objašnjenje političkih opcija utemeljenih na etičkim podacima i dokazima.

5. Pružanje tehničke pomoći, kataliziranje promjena i stvaranje održivih institucionalnih kapaciteta.

6. Promatranje zdravstvenih uvjeta i rješavanje zdravstvenih trendova.

Milenijski razvojni ciljevi

U rujnu 2000. godine, 191 zemlja članica Ujedinjenih naroda također je postavila ciljeve za 2015. pod imenom 'Milenijski ciljevi razvoja'. Ti kontinuirani ciljevi su:

1. Zaustaviti siromaštvo i glad.

2. Provesti univerzalno osnovno obrazovanje.

3. Učiniti jednakost spolova stvarnošću i dati ženama odgovornost.

4. Poboljšati preživljavanje djece.

5. Poboljšati zdravlje majki.

6. Boriti se protiv malarije, HIV / AIDS-a i drugih bolesti.

7. Pomoći u zaštiti okoliša.

8. Poticati suradnju među zemljama u razvoju.

Nema sumnje da svih 191 zemlja članica podupire Milenijske razvojne ciljeve. Udruga zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) i Europska unija (EU) preoblikovale su svoje vlastite politike i djelovanje oko većih zahtjeva Milenijskih ciljeva razvoja. OXFAM i Crveni križ su dvije međunarodne dobrotvorne organizacije koje su usmjerile svoje ciljeve na pomoć u postizanju Milenijskih ciljeva razvoja. Postoji mnogo više organizacija civilnog društva koje su na međunarodnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i koje su također usvojile te iste Milenijske ciljeve razvoja.

IV. Kontroverze i zastoji

Svjetska zdravstvena organizacija je agencija Ujedinjenih naroda koja promiče i pruža zdravstvenu skrb ljudima kojima su potrebni širom svijeta. Postigla je mnoga dostignuća i osvojila priznanja na međunarodnoj sceni. Ipak, osobito u posljednje vrijeme, kritizirano je zbog financijskog lošeg upravljanja, kao i zbog partizanskog politikiranja.

Jedna od glavnih optužbi koja se čini upornom je pitanje imenovanja onih na ključnim pozicijama u organizaciji. Mnogi smatraju da politički patronat previše utječe na izbor tih imenovanih. Godine 1993. uzrok kritike bio je kupnja glasova u izboru njezina ravnatelja, što je ključna pozicija unutar organizacije koja bi bila odgovorna za usmjeravanje ciljeva i politika SZO-a u sljedeće stoljeće. Stoga su mnoge zemlje članice bile zabrinute zbog procesa i integriteta SZO-a.

Bilo je i neuspjeha u postizanju postavljenih ciljeva, kao što su neuspjeh u iskorjenjivanju malarije, kolere, proljeva i tuberkuloze. Ta su problematična područja naknadno riješena, iako se još uvijek čine glavnim preprekama koje još uvijek ne mogu spriječiti. Tuberkuloza se pojavila zbog otpora uzrokovanog prekomjernom upotrebom antibiotika. SZO je tada pokrenula novi plan TB-a za praćenje inicijalne inicijative. Proljev je i danas ubojica djece i odraslih u većini zemalja u razvoju danas.

Mnogi neuspjesi u postizanju zdravstvenih ciljeva u prošlosti bili su usmjereni na organizaciju kao posljedica njezine birokratske prirode i unutarnje politizacije. Povijest pokazuje da je u deset godina kada je dr. Hiroshi Nakajima bio generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije, bio je optužen i interno i eksterno za takvo loše upravljanje. Dr. Nakajima je optužen da nema komunikacijske sposobnosti, a daljnje tvrdnje ukazuju na njegovo autokratsko i birokratsko ponašanje unutar organizacije. Također je optužen da koristi tehnike kupnje glasova. Iako je ponovno izabran na tu dužnost, početno povjerenje koje je uživao s mnogim velikim zapadnim zemljama brzo je postalo kiselo.

Kako su nevjerice i gubitak povjerenja rasli od glavnih donatora, sve se više njihove donacije nisu uspjele ostvariti. Mnogi projekti SZO-a bili su pod strogim proračunskim ograničenjima, što je na kraju dovelo do stvaranja još jedne agencije UN-a koja će se baviti međunarodnim programom za AIDS. Prijenos je započeo pogoršanje uloge SZO-a kao vodećeg lidera u svjetskim zdravstvenim poslovima, budući da su druge agencije UN-a također imale zadatak da preuzmu slične uloge. Međutim, danas je Svjetska zdravstvena organizacija preuzela nove izazove pod novim vodstvom za 21. stoljeće. Nadajmo se da ona može povratiti povjerenje i ostati na pravom putu ka postizanju najvažnijeg cilja: osiguravanja i promicanja boljeg zdravlja za sve.