Što je Sovjetski Savez?

Zemlja poznata kao Savez sovjetskih socijalističkih republika (SSSR ili Sovjetski Savez) nastala je nakon ruske revolucije 1917., koja se dogodila u prostoru bivšeg Ruskog carstva i nekoliko susjednih država. Kao rezultat te revolucije i kasnijih građanskih ratova između političkih frakcija, pristaše komunizma ("crveni") porazili su ruske nacionaliste ("bijelce"). Bivši su na kraju došli na vlast i zvali su se boljševici. Nova vlada je proglasila da se zemlja, resursi i sredstva za proizvodnju svi krećemo u kolektivni sustav za poboljšanje radnika i seljaka, a ne aristokratske elite. 30. prosinca 1922., nakon poraza preostalih monarhijskih pristaša, proces pridruživanja novih komunističkih republika SSSR-u počeo je u punom jeku.

Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i Sovjetske republike Zakavkaza postale su jezgrom nastale države. Turkmenistanske i uzbekistanske sovjetske socijalističke republike (SSR) pridružile su se 1924., Tadžikistanskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici 1929., a Kirgistan i Kazahstan SSR 1932. Do tog vremena, Sca-ska Republika je bila podijeljena na tri dijela, koji su postali armenski SSR, Azerbejdžanski SSR i Gruzijska SSR. Godine 1940. pridružili su se finsko-karelijski i moldavski SSR, kao i latvijski, litvanski i estonski SSR-i oko Baltičkog mora. SAD i Zapadna Europa nisu priznale dodavanje ove tri baltičke republike. Od 1956. do 1991. SSSR se sastojao od 15 konstitutivnih republika. Kada se SSSR raspao, ostavio je nekoliko nezavisnih država.

10. Geografsko područje

Tijekom 20. stoljeća, Sovjetski Savez, po ukupnoj površini, bio je najveća zemlja na svijetu, zauzimajući 22.400.000 četvornih kilometara, ili 8.65 milijuna kvadratnih milja. Velika zemlja prostirala se preko velikog dijela istočne Europe i središnje i sjeverne Azije. Njezine granice protezale su se od Baltičkog mora na zapadu, do dalekomistočne luke Dežnev na području Chukotke u blizini Beringovog prolaza na istoku. Na sjeveru je gornji šiljak kontinentalnog dijela SSSR-a bio luka Chelyuskin, dok je na jugu stajao Kushka na granici između Afganistana i Turkmenske SSR. S sjevera, obale SSSR-a oprane su 6 mora Arktičkog oceana, i to Bijelo, Barentsovo, Kara, Laptev, Istočno-Sibirsko i Chukchijevo more. Na istoku je bilo omeđeno s 3 mora Tihog oceana, a to su Beringovo more, Okhotsko more i Japansko more. Kako je Sovjetski Savez imao pristup Crnom, Azovskom i Kaspijskom moru, dopušteno mu je da bude zemlja s najdužom obalom na svijetu. U zemlji je prikazano jedanaest vremenskih zona s dramatičnim klimatskim varijacijama. Od arktičkog podneblja u područjima iznad Arktičkog kruga, do suptropskog područja u Sočiju i Gruzijskom SSR-u, Sovjetski je Savez smjestio niz vremenskih obrazaca i nacije u okolici. Glavni grad Sovjetskog Saveza bio je Moskva u Rusiji.

9. Sustav upravljanja i hijerarhija

Smješten u Moskvi, Vrhovno vijeće Unije sovjetskih socijalističkih republika bilo je glavno tijelo. Sastojao se od dva doma, a to su Sovjetski Savez sa 750 članova i Sovjetski narod koji je također imao 750 članova. Redovni izbori održani su za oba doma. Međutim, jedina politička sila kroz povijest SSSR-a bila je sama Komunistička partija, a izbori održani u zemlji, u većini slučajeva, samo su predlagali kandidate koje je odabrala ta ista stranka. Sovjetski ustav je uspostavio ovlasti drugog tijela, sovjetskog ("vijeća") narodnih zastupnika, za rješavanje pitanja lokalne i regionalne uprave. Ti su Sovjeti bili izabrana tijela i postojali su na svim razinama vlasti. U okviru svoje odgovornosti bilo je da na lokalnoj i regionalnoj razini oživljavaju uredbe koje je usvojilo Vrhovno vijeće Sovjetskog Saveza na nacionalnoj razini. Predsjedništvo Vrhovnog vijeća Sovjetskog Saveza bilo je odgovorno za najvažnije odluke domaće i vanjske politike, kao i za usklađivanje tih odluka s općim stavovima Komunističke partije. Glavni dužnosnik zemlje bio je predsjednik Vrhovnog vijeća Sovjetskog Saveza. Tijekom godina, tu su poziciju držali sovjetski vođe, i zapravo šefovi država, poput Josefa Staljina, Georgija Malenkova, Nikite Hruščova, Leonida Brežnjeva, Jurija Andropova, Konstantina Černenka i Mihaila Gorbačova.

8. Političke ideologije

Politička ideologija Sovjetskog Saveza, nakon faze ratnog komunizma u postrevolucionarnom vremenu Vladimira Lenjina na vlasti, postavila je cilj organiziranja društva na načelima iznesenim u djelima Karla Marxa. Kasnije su se takve teorije nazivale marksističko-lenjinističkim ideologijama. Teorija se temeljila na negiranju načela moći i njihovog razdvajanja, a umjesto toga postala je jedan vladin organ s zakonodavnom i izvršnom vlašću. Sljedeći korak bio je da se sama država mora pretvoriti u društvo u kojem nema podjele na klase. Teoretičari marksističko-lenjinističke transformacije vidjeli su komunizam kao posljednju fazu razvoja društva. Izabrani dužnosnici ili članovi formirali su tzv. "Sovjete" stranačkih članova (nakon 1977. godine nazvani narodnim zastupničkim vijećima), a oni su bili osmišljeni kako bi utjelovili načela marksističko-lenjinističke teorije u radu unutar populacije i upravljanju na lokalnoj razini zemlja.

7. Kvaliteta života

Stopa plaća u Sovjetskom Savezu izračunavana je prema profesijama pojedinaca i po zaposlenju. Diplomirani studenti mogli su računati i na plaću, što je bilo dovoljno za svakodnevni život u Sovjetskom Savezu i za uštede na ljetnim praznicima. U Sovjetskom Savezu plaćanje smještaja bilo je beznačajno. Stanovanje i komunalne usluge, električna energija, plin, centralno grijanje i opskrba vodom imali su minimalan utjecaj na mjesečni proračun obitelji, budući da ih je vlada uglavnom subvencionirala. Svi su zaposlenici imali i smještaj u spavaonicama. Rijetkim stručnjacima i određenim kategorijama građana gotovo odmah su dodijeljeni stanovi, dok su ostali zaposlenici morali "ući u red" i čekati na takve, iako su prije ili kasnije svi dobili stanove. Kasnije, nakon rođenja djece, ljudi su mogli stati u red za poboljšanje životnih uvjeta za svoje obitelji, kao što je primanje većeg stana. Različite tvornice i kolektivna gospodarstva Sovjetskog Saveza i drugi subjekti imali su različite mogućnosti za dodjelu stanova svojim radnicima. U Sovjetskom Savezu, srednja klasa bila je glavna klasa u državi. Bilo je, međutim, malog segmenta moćnih "povjerilaca" i članova Politbiroa unutar stanovništva koji su dobili posebnu korist od države. U SSSR-u medicinske usluge bile su besplatne, a isto se načelo primjenjivalo s obrazovanjem, koje je također bilo besplatno sve do poslijediplomskog studija.

6. Značajne sovjetske brojke

• 1917-1922. - Revolucionarno doba vidi uspon Vladimira Lenjina.
• 1922: Pojavljuje se novo doba, dok Josip Staljin postaje generalni tajnik Komunističke partije Sovjetskog Saveza, a Mihail Kalinin postaje predsjednik Izvršnog odbora Kongresa Sovjeta.
• Naj represivnije razdoblje bilo je doba staljinizma (1936.-1941.), Kada su mnogi nevini ljudi prošli kroz “filtraciju” i identificirani kao neprijatelji država, koji su se ponovno oživjeli tek kad je Hruščov došao na vlast.
• 1941.-1945. - prebacivanje lojalnosti iz nacističke Njemačke, izdani Staljin pridružio se Churchillu Britaniji i FDR SAD-u u borbi protiv Osovine u Drugom svjetskom ratu.
• 1945-1953 - Vrijeme poslijeratnog oporavka nacionalnog gospodarstva u vrijeme vladavine Staljina.
• 1953-1964 - razdoblje političkog "rasterećenja" pod vladavinom Nikite Hruščova,
• 1964-1985 - razdoblje stagnacije tijekom vladavine Leonida Brežnjeva, Jurija Andropova, Konstantina Černenka,
• 1985-1991 - Perestrojka i Glastnost, te deesalacija Hladnog rata, uslijedila je nova politika koju je ponudio Mihail Gorbačov

5. Gospodarstvo i financije

Sovjetski ekonomski model temeljio se na centraliziranom planiranju i značajno se razlikovao od onih u većini razvijenih zemalja s tržišnim gospodarstvima. U Sovjetskom Savezu nije bilo dopušteno privatno posjedovanje zemlje i nekretnina, jer je navodno pripadalo svim sovjetskim građanima kolektivno, ali zapravo je pripadalo državi. Planska ekonomija bi spriječila konkurenciju i podredila modele "petogodišnjih planova", u kojima su svi ciljevi industrijske proizvodnje i poljoprivrede u zemlji unaprijed određeni za pet godina. Krajem 1980-ih proračun zemlje uvelike je ovisio o izvozu fosilnih goriva iz ugljikovodika. Kada je cijena nafte pala, zemlja je počela osjećati poteškoće zbog posljedičnog trgovinskog, a potom i proračunskog deficita. Prijetnje u ekonomiji zahtijevale su od sovjetske vlade da provede dalekosežne reforme. Dolaskom na vlast Mihaila Gorbačova 1985. godine počele su se promjene, koje su bile poznate kao "perestrojka" (restrukturiranje) i "glasnost" (otvorenost), što je značilo odmak od strogo centralizirane ekonomske kontrole. Istodobno je Vrhovno vijeće najavilo promjene u strukturi planskog gospodarstva. Vlada je pokušala uvesti progresivne elemente u nešto više kao što je socijalizirano tržišno gospodarstvo, što je dovelo do poteškoća povezanih s padom proizvodnje, kao i zbog neuspjeha u brzom ponovnom inoviranju i prilagodbi tehnološkog sektora sukladno promjenama tržišnih zahtjeva.,

4. Globalni utjecaj

U vanjskoj politici, vlada Mihaila Gorbačova pozvala je na prijenos autonomije odlučivanja u zemljama istočnog bloka i podržala ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke. Progresivne promjene u Europi, zajedno s Perestrojkom i Glasnošću u zemlji, signalizirale su kraj Hladnog rata između Zapadnog bloka, koji su predstavili članovi Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, i "Istočni blok" zemalja koje su bile članice Varšavskog pakta, čiju strukturu je pokrenuo i promicao Sovjetski Savez.

3. Glavne vojne kampanje

Kinesko-sovjetski rat (1929)

Prije revolucije 1917. kineska Istočna željeznica bila je važan strateški objekt Dalekog istoka pod zajedničkim upravljanjem Kine i Rusije. Godine 1929. Kinezi su odlučili da je vrijeme da ga otmu od oslabljenog SSSR-a. Međutim, kineske snage, koje su bile više od 5 puta više, poražene su u Harbinu u Mandžuriji.

Sovjetsko-finski rat (1939-1940)

Agresija Sovjetskog Saveza s nadom da će proširiti sjeverna područja i ojačati lenjingradsku liniju pretvorena je u teške gubitke sovjetske vojske. Potrošnja na vojne operacije u idućih 1, 5 godina, umjesto predviđenih tri tjedna, poklopila se s 65 tisuća ubijenih vojnika i 250 tisuća ranjenih. U tom je nastojanju SSSR gurnuo granicu i pružio Njemačkoj novog saveznika u predstojećem ratu.

Drugi svjetski rat (Veliki Domovinski rat) (1941-1945)

Nakon pokušaja Njemačke da napadne svoje sovjetske saveznike, SSSR se pridružio SAD-u, Velikoj Britaniji i drugim savezničkim silama u borbi protiv Osovine Njemačke, Japana i Italije tijekom ostatka Drugog svjetskog rata.

Borba u Mađarskoj 1956

Invazija sovjetskih trupa za održavanje komunističkog režima u Mađarskoj zasigurno je bila turneja usred "hladnog rata". Sovjetski je Savez pokazao da će biti iznimno brutalno u zaštiti svojih geopolitičkih interesa.

Invazija Čehoslovačke (1968)

"Praško proljeće" bilo je izravna vojna intervencija u poslovima druge države koja je na međunarodnoj razini dobila snažnu osudu.

Afganistanski rat (1979-1989)

Sovjetski rat s Afganistanom destabilizirao je regiju i pomogao uspostaviti pozornicu za uspon džihadskih međunarodnih terorista u zapadnoj Aziji i na Bliskom istoku nakon raspada Sovjetskog Saveza.

2. Sažmi

Godine 1986. došlo je vrijeme za uvođenje Kongresa narodnih zastupnika Saveza sovjetskih socijalističkih republika, umjesto Vrhovnog sovjetskog saveza Sovjetskih socijalističkih republika. U tom slučaju, osim kandidata komunista, mogli su ući i nestranački članovi, a dodijeljeno je mjesto znanstvenoj eliti koja prije nije postojala. Kongres narodnih zastupnika Sovjetskog Saveza sastojao se od 2.250 članova koji su tamo bili postavljeni demokratskim izborima. Narodni zastupnici u Kongresu uspjeli su stvoriti novo Vrhovno vijeće od 542 člana i izabrati svog predsjednika, koji je zapravo postao predsjednik Sovjetskog Saveza. U kolovozu 1991., visoki protivnici reformi i novi smjer Sovjetskog Saveza organizirali su neuspjeli udar, dok su konstitutivne republike Sovjetskog Saveza počele zahtijevati više nezavisnosti. U prosincu 1991. Gorbačov je najavio povlačenje prvog predsjednika Sovjetskog Saveza i predložio ideju o stvaranju Zajednice nezavisnih država (ZND) na temelju bivšeg Sovjetskog Saveza. Litva, Latvija i Estonija izrazile su želju da postanu potpuno neovisne države i nisu željele ući u Commonwealth. Godina 1991. smatra se posljednjom godinom postojanja Sovjetskog Saveza.

1. Kako danas prolaze bivši SSR?

Tri baltičke republike kasnije su postale dio Europske unije, dok je 12 suverenih država ostalo u Zajednici nezavisnih država. Nakon sukoba u Južnoj Osetiji, Gruzija je izrazila želju za povlačenjem iz Zajednice nezavisnih država. Preostalih 11 država počelo je stvarati različite vojne i gospodarske blokove, uključujući zemlje koje nisu bile dio Saveza sovjetskih socijalističkih republika. Najznačajnija je bila Šangajska organizacija za suradnju, međunarodna organizacija koju su 2001. godine osnovali čelnici Kine, Rusije, Kazahstana, Tadžikistana, Kirgistana i Uzbekistana. Drugi je trend bio suradnja na temelju slobodne trgovine. U siječnju 2010. godine uspostavljena je Carinska unija euroazijske ekonomske unije, koja uključuje Rusiju, Bjelorusiju i carinske vlasti Kazahstana. Ta carinska unija osigurava jedinstveno carinsko područje unutar kojeg međusobna trgovina robom ne primjenjuje carinske pristojbe. Kasnije su Kirgistan i Armenija ušle u tu carinsku uniju.