Što je ravnoteža teorije moći?

Kada je jedna zemlja znatno jača od svojih susjeda, vjerojatno neće dugo ostati nevezana. Zemlja s jačom vojskom i većim pristupom resursima na kraju će izazvati i možda osvajati slabije zemlje.

Ili je barem to svijet prema teoriji o ravnoteži moći. Teorija ravnoteže moći, koja datira iz sukoba između grčkih gradova-država, kaže da je svaka nacija sigurnija kada ima jednake moći i vojne sposobnosti.

Mnoge suvremene zemlje, poput Sjedinjenih Država i Kanade, izgradile su ravnotežu snaga u svojim državnim sustavima. U Sjedinjenim Američkim Državama zakonodavna grana donosi i donosi zakone, pravosuđe tumači i definira primjenu zakona, a predsjednik vodi izvršnu vlast. Ove tri grane postoje tako da nitko ne može dominirati nad drugima.

Stanje moći na međunarodnoj razini

Teorija ravnoteže moći, koja ima svoje kritike, bila je glavna teorija vodilja u staroj Grčkoj, a kasnije u Europi 17. i 18. stoljeća. Ta su područja često bila sastavljena od mnoštva malih gradova-država koje su polu-redovito pokušavale preuzeti zemlju jedna drugoj.

Teorija ravnoteže moći potaknula je vođe da shvate da je mir moguć ako ni jedna država nema previše moći. Jedno od vitalnih sredstava u osiguravanju te ravnoteže bila je konstrukcija odanosti. Države su također reagirale na preveliki vojni rast svojih susjeda razvijanjem vlastitih vojnih kapaciteta.

Ravnoteža moći u vladi

Nisu sve zemlje uložile u uravnoteženje moći unutar vlastite vlade, ali mnogi su vidjeli korisnost u tome. Zemlje poput SAD-a i Kanade stvorile su sustave provjere i ravnoteže tako da je svaka grana autonomna i sposobna osigurati da drugi odjeli ne preuzimaju previše kontrole. U Sjedinjenim Američkim Državama, na primjer, predsjednik može staviti veto ili zatvoriti zakone koje donosi Senat ili Kongres, ali postoji i postupak za prevladavanje veta ako predsjednik previše koristi tu moć.

Organizacije koje pomažu u održavanju ravnoteže moći

Grupe poput Sjevernoatlantskog saveza (NATO) ili Ujedinjenih naroda (UN) rade na održavanju mira i suradnje među narodima. Te skupine pomažu uravnotežiti snagu na globalnoj razini olakšavajući razgovor i ponekad intervenirajući kada države postaju prejake za sigurnost svojih susjeda. U suvremenom društvu postoji nejednaka koncentracija bogatstva i moći među državama, tako da te organizacije nastoje osigurati da manje moćne zemlje imaju glas u međunarodnoj politici.