Što je rat protiv droga?

“Rat protiv droga” je izraz koji koristi vlada Sjedinjenih Država i koji opisuje njihovu domaću i vanjsku politiku glede širenja i proizvodnje ilegalnih droga.

Pojam je stigao do glavne svijesti Amerike 1971. godine, nakon što je predsjednik Sjedinjenih Država Richard Nixon spomenuo taj izraz u govoru, a mediji su ga pokupili. Dvije godine prije ovog govora, Nixon je službeno objavio "rat protiv droge" s naglaskom na zatvaranje i iskorjenjivanje. Ova ranija izjava bila je posljedica Nixonove zabrinutosti zbog uporabe droga tijekom Vijetnamskog rata i prevalencije ilegalnih droga na ulicama Sjedinjenih Država.

Richard Nixon odredio je proračun u iznosu od 100 milijuna USD kako bi se borio protiv trgovine ljudima i proizvodnje droga širom svijeta. Ovaj se proračun povećao na 27, 8 milijardi dolara u 2018. i preusmjerava mnoge resurse koji bi se mogli učinkovitije iskoristiti.

Kroz svoje naslijeđe, rat protiv droga je prikupio svoje brojne komentare kritičara koji se žale da je proglašavanje rata nečemu nejasnom kao ilegalne droge jednako neučinkovito kao proglašavanje rata terorizmu. Ovaj članak će istražiti ranu povijest droga u Sjedinjenim Državama, glavne operacije tijekom rata protiv droga i kritike s kojima se ta politika suočila.

Rana povijest droga u SAD-u

Marihuana se u Sjedinjenim Američkim Državama koristila od 17. stoljeća, ali je postala ilegalna 1937. Mnogi kritičari ove politike upućuju na činjenicu da je konoplja jeftinija alternativa papirnoj pulpi, a tvrtke u vlasništvu elite izgubile bi novac ako bi konoplja bila legalna,

Kineski imigranti u SAD-u uveli su opijate, kao što je heroin, kao tonik za wellness, kao i za široko korištenje tijekom građanskog rata za liječenje boli. U 19. stoljeću kokain je postao popularan stimulans i čak je korišten u napitku Coca-Cole do 1903. godine.

Vojska savezničkih zemalja, kao i nacisti, koristili su amfetamine za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata kako bi spriječili iscrpljenost i traumu. Godine 1906. Zakon o čistoj hrani i drogama zahtijevao je od liječnika i farmaceuta da precizno označe lijekove, a Zakon o opojnim drogama iz 1914. ograničio je prodaju kanabisa, kokaina, heroina i morfija za bilo koju svrhu. 1914. se smatra početkom zabrane za mnoge zemlje, a ne samo za Sjedinjene Države.

Glavne operacije

Pod krinkom rata protiv droga, Sjedinjene Države su novac, trupe i druge resurse (bilo tajno ili otvoreno) usmjerile u zemlje kako bi zaustavile širenje ilegalnih droga. Evo samo nekoliko glavnih (i poznatih) operacija koje su se dogodile tijekom rata protiv droga.

Operacija Intercept (Operacija Intercept) (1969): Cilj ove operacije bio je suprotstaviti se količini marihuane koja je dolazila preko meksičke granice u Sjedinjene Države. Granični promet je u tom razdoblju znatno usporio te je zbog prekida i ometanja prekograničnih putovanja i rada ova operacija trajala samo 20 dana.

Plan Kolumbija (u tijeku): Prema toj politici, Sjedinjene Države godišnje šalju milijune dolara pomoći kolumbijskoj vladi koja se bori protiv skupina milicija koje se financiraju putem prodaje ilegalnih droga, naime kokaina. Pomoć koju Kolumbija dobiva od Sjedinjenih Država stavlja zemlju na treće mjesto iza Izraela i Egipta zbog američke vojne pomoći. Ova operacija ima podijeljene kritike, neki tvrde da je to uspjeh, dok drugi vjeruju da su ljudska prava bačena na stranu kako bi se borila protiv tih skupina dok su još dopuštali drogu da slobodno napusti zemlju.

Operacija Just Cause (1989): Kritičari tvrde da ova operacija pokazuje licemjerje vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država jer je Manuel Noriega (diktator Paname) financirao kontra grupe podupiruće SAD u Nikaragvi, a Sjedinjene Države su se obvezale da će zatvoriti oči svoje aktivnosti trgovine drogom i pranja novca. Operacija Just Cause doživjela je punu invaziju SAD-a na zemlju, a Noriega se predao 1990. godine.

Kritike rata protiv droga

Mnogi promatrači i međunarodne organizacije kritizirali su rat protiv droga iz različitih razloga.

Kritičari tvrde da su neučinkovite političke politike Sjedinjenih Država, uključujući podupiranje korumpiranih vlada, propale. Nema sumnje da je uporaba droga, trgovina ljudima i povezana kriminalna djelatnost monumentalno porasla od 1970-ih. Razlog tome je politika koja se bavi ratom protiv droga, a koja se fokusira na nenasilne prijestupnike (korisnike), a ne na nasilne trgovce drogom.

Rat protiv droga također je kritiziran zbog pretjerane kriminalizacije pojedinaca. Primjer za to je broj uhićenja zbog posjedovanja osobnih droga. 82% svih uhićenja povezanih s drogom u Sjedinjenim Državama odnosi se na posjedovanje, uglavnom posjedovanje marihuane. Rat protiv droga izravno je pridonio nevjerojatno visokoj stopi zatvaranja u Sjedinjenim Državama.

I na kraju, mnogi kritičari zabrinuti su zbog toga što rat protiv droge u Sjedinjenim Državama potiče trenutačne ratove s drogom i nemilosrdno nasilje u Meksiku, Afganistanu i na Filipinima. Te su zemlje doživjele neka od najnežedrižnijih nasilja vezanih uz droge koje su ikada viđene na ovom planetu.

Zaključci

Mnoge države u Sjedinjenim Državama, kao i Kanada, započele su proces (ili već imaju) legalizacije marihuane. To će dovesti do manje hapšenja nenasilnih kriminalaca, kao i policijskih snaga koje se fokusiraju na droge koje su štetne, a ne ljekovite. Tvrdi lijekovi poput kokaina i heroina i dalje su veliki problemi u mnogim sjevernoameričkim gradovima. Nakon 40-godišnje kampanje, rat protiv droga doživljava se kao ogroman neuspjeh od strane bilo koga tko je istraživao stope zatvaranja nenasilnih kriminalaca, širenje nezakonitih droga u cijeloj Sjevernoj Americi, kao i loše tehnike koje policija koristi za provoditi mnoge zastarjele zakone o drogama.