Što je Organizacija islamske suradnje?
Organizacija islamske suradnje (OIC) osnovana je 1969. godine i broji 57 zemalja članica, koje predstavljaju populaciju od više od 1, 6 milijardi ljudi od 2008. godine. OIC se identificira kao "kolektivni glas muslimanskog svijeta" čiji je glavni cilj je zaštititi i očuvati interese muslimanskog svijeta u duhu poticanja mira i harmonije na međunarodnoj razini. OIC ima stalne delegacije u Europskoj uniji i Ujedinjenim narodima i ima tri službena jezika koji su engleski, arapski i francuski.
Što je Organizacija islamske suradnje?
Povijest
Ideja muslimanske zajednice potječe iz 19. stoljeća kada je nekoliko muslimana žudilo da formiraju ummet (zajednicu) kako bi služili svojim zajedničkim ekonomskim, socijalnim i političkim interesima. Nakon pada Kalifata i Otomanskog carstva nakon Prvog svjetskog rata, ostao je vakuum za panislamsku instituciju. Osnivanje Organizacije islamske konferencije potaknuto je pucnjavom al-Akse 1972. godine, prije nego što je ime promijenjeno u Organizaciju islamske suradnje. 25. rujna 1969. vođe muslimanskih država okupile su se u Rabatu, Maroko, kako bi oformile OIC.
Ciljevi organizacije
Prema povelji organizacije, primarni cilj OIC-a je očuvanje društvenih i ekonomskih vrijednosti islama. Organizacija također ima za cilj promicanje solidarnosti među svojim državama članicama, povećanje suradnje u kulturnim, znanstvenim, političkim, socijalnim i ekonomskim aspektima. Znak OIC-a sastoji se od tri glavna elementa koji odražavaju viziju organizacije koja je uključena u novu Povelju. Tri elementa uključuju polumjesec, globus i Kaabu. Dana 5. kolovoza 1990., otprilike 45 ministara vanjskih poslova organizacije potvrdilo je Kairsku deklaraciju o ljudskim pravima u islamu koja bi trebala poslužiti kao vodič državama članicama o pitanjima ljudskih prava i njihovom odnosu prema zakonu o Kur'anu i Šerijatu. Organizacija islamske suradnje provela je službenu reviziju Povelje u lipnju 2008. Revidirana povelja promicala je temeljne slobode, dobro upravljanje i ljudska prava u svim zemljama članicama OIC-a. Revidirana povelja nije sadržavala nikakve reference na Kairsku deklaraciju o ljudskim pravima u islamu. Međutim, OIC je odlučio podržati međunarodno pravo zajedno s Općom deklaracijom o ljudskim pravima u revidiranoj povelji.
Novo ime i izbjeglice organizacije
Tijekom 38. sastanka Vijeća ministara vanjskih poslova (CFM), održanog 28. lipnja 2011. godine u Astani, Kazahstan, OIC je promijenio naziv u Organizaciju islamske suradnje iz Organizacije islamske konferencije. Organizacija je također promijenila svoj logo. UNHCR procjenjuje da su do kraja 2010. godine oko 18 milijuna izbjeglica bile smještene u zemljama OIC-a. Države članice OIC-a od tada su smjestile izbjeglice iz različitih zona sukoba, uključujući i trenutni ustanak u Siriji. OIC se bavio takvim pitanjima tijekom konferencije "Izbjeglice u muslimanskom svijetu" koja je održana u Ashgabatu, Turkmenistan u svibnju 2012. godine.
Države članice organizacije
OIC se sastoji od 57 članova. Međutim, 56 država članica također su članice Ujedinjenih naroda. Dobar broj država članica, osobito onih koje se nalaze u zapadnoj Africi, nisu nužno među zemljama s muslimanskom većinom, iako imaju veliku populaciju muslimana. Nekoliko zemalja poput Rusije i Tajlanda koje imaju značajno muslimansko stanovništvo su zemlje promatrači, dok neke zemlje kao što su Etiopija i Indija nisu članice. Afrika ima najveći broj država članica u OIC-u s približno 27 zemalja. Azija zauzima drugo mjesto s 25 država članica, a slijedi je Europa s tri države članice i Južna Amerika s dvije države članice.
Što je Organizacija islamske suradnje?
| Naziv države članice | Godina pridruživanja |
|---|---|
| Avganistan | 1969 |
| Albanija | 1992 |
| Alžir | 1969 |
| Azerbejdžan | 1991 |
| Bahrein | 1970 |
| Bangladeš | 1974 |
| Benin | 1982 |
| Brunei | 1984 |
| Burkina Faso | 1975 |
| Kamerun | 1975 |
| Čad | 1969 |
| Komori | 1976 |
| Džibuti | 1978 |
| Egipat | 1969 |
| Gabon | 1974 |
| Gvineja | 1969 |
| Gvineja Bisau | 1974 |
| Gvajana | 1998 |
| Indonezija | 1969 |
| Iran | 1969 |
| Irak | 1976 |
| Obala Slonovače | 2001 |
| Jordan | 1969 |
| Kazahstan | 1995 |
| Kuvajt | 1969 |
| Kirgistan | 1992 |
| Liban | 1969 |
| Libija | 1969 |
| Malezija | 1969 |
| Maldivi | 1976 |
| Mali | 1969 |
| Mauritanija | 1969 |
| Maroko | 1969 |
| Mozambik | 1992 |
| Niger | 1969 |
| Nigerija | 1986 |
| Oman | 1970 |
| Pakistan | 1969 |
| Palestina | 1969 |
| Katar | 1970 |
| Saudijska Arabija | 1969 |
| Senegal | 1969 |
| Sierra Leone | 1972 |
| Somalija | 1969 |
| Sudan | 1969 |
| Surinam | 1996 |
| Sirija | 1970 |
| Tadžikistan | 1992 |
| Gambija | 1974 |
| Ići | 1997 |
| Tunis | 1969 |
| purica | 1969 |
| Turkmenistan | 1992 |
| Uganada | 1974 |
| Ujedinjeni Arapski Emirati | 1971 |
| Uzbekistan | 1995 |
| Jemen | 1969 |
