Što je libanska kriza iz 1958. godine?

Libanska kriza iz 1958. bila je politička kriza koju su izazvali politički i vjerski nemiri u zemlji, što je dovelo do američke vojne intervencije. Intervencija je trajala tri mjeseca do kraja mandata tadašnjeg predsjednika, Camille Chamoun. Predsjednik je zatražio intervenciju, pri čemu su američke i libanonske snage na kraju intervencije uspješno zauzele luku i međunarodnu zračnu luku u Bejrutu. Bilo je eksplozivnih tvrdnji da je predsjednik htio ostati na dužnosti dulje od očekivanog promjenom ustava.

Pozadina krize

Libanonu su prijetili građanski nemiri između kršćana i muslimana Moranita 1958. godine. Između Libanona i Egipta došlo je do napetosti, a eskalacija je nastavljena kada predsjednik Camille, koji je bio prozapadni kršćanin, nije uspio prekinuti diplomatske odnose sa zapadnim zemljama, uključujući Francuska i Veliki Britiji koji su napali Egipat tijekom Sueske krize. Egipatski predsjednik, Gamel Nasser, bio je ljut zbog akcije predsjednika Camillea do te mjere da je bio spreman učiniti sve što je potrebno kako bi otežao njegov odnos s Libanonom. Napetosti su dodatno potaknute podrškom predsjednika Camillea za Bagdadski pakt, koji je također bio pro-zapadni i kojeg je predsjednik Nasser vidio kao prepreku arapskom nacionalizmu. Kao odgovor na ovu prijetnju, Sirija i Egipat ujedinili su se u Ujedinjenu Arapsku Republiku s libanskim premijerom Rashidom Karamijem koji je podupirao egipatskog predsjednika. Muslimani u Libanonu zahtijevali su da se zemlja pridruži UAR-u, dok su kršćani preferirali da se zemlja uskladi sa zapadnim silama. Nevoljkost predsjednika Camillea da se preda muslimanskom zahtjevu dovela je do pobune mnogih muslimana s tvrdnjom da UAR, preko Sirije, opskrbljuje oružjem. Predsjednik Camille izvijestio je o akciji Sirije Vijeću sigurnosti UN-a koje je poslalo tim da istraži te tvrdnje. Međutim, tim nije pronašao nikakve bitne dokaze za tvrdnje predsjednika Camillea. Posljednji udarac predsjedniku koji je bio u napadu bio je krvavi vojni udar u Iraku 14. srpnja 1958., u kojem su ubijeni irački pro-zapadni kralj i premijer. Predsjednik Camille bio je prisiljen pozvati američku intervenciju

Operacija Blue Bat

Predsjednik Eisenhower iz Sjedinjenih Država odgovorio je na Camilleov zahtjev formiranjem Operacije Blue Bat da intervenira u krizi. Cilj operacije bio je zaštititi režim od muslimanske pobune i bilo kakve namjerne prijetnje od libanonskih protivnika. Strategija je bila preuzeti odgovornost za međunarodnu zračnu luku Beirut, luku Beirut i područja oko grada. Operacija Blue Bat uključivala je oko 14.000 muškaraca sastavljenih od 8.500 snaga američke vojske i 5.670 američkih marinaca. Predsjednik Eisenhower poslao je u Libanon Roberta D Murphyja kako bi uvjerio obje strane da postignu kompromis. Obje su strane pozvane da razmotre izbor umjerenog kršćanskog generala Fuada Chehaba na mjesto predsjednika Camillea. Međutim, sadašnji predsjednik služio je do kraja svog mandata 22. rujna 1958., što je također označilo kraj krize. Američke snage napustile su Libanon krajem listopada s jednom žrtvom. Instalacija novog predsjednika okončala je krizu sa oko 4000 ljudi.