Što je kulturni relativizam?

Što je kulturni relativizam?

Kulturni relativizam jedan je od najvažnijih pojmova u području sociologije, koji afirmira i prepoznaje odnos između društvene strukture i svakodnevnog života pojedinca. To je ideja da su sustav moralnosti i etike, koji varira od kulture do kulture, svi jednaki, i da niti jedan sustav nije iznad drugog. Sustav vjerovanja i vrijednosti osobe treba shvatiti u kontekstu njegove vlastite kulture, a ne prema kriterijima druge kulture. Kulturni relativizam temelji se na činjenici da ne postoji specifično temeljno pravilo za ono što je dobro ili zlo. Stoga, svaka prosudba o tome što je istinito ili pogrešno ovisi o pravilima društva, kulturi i sustavu vjerovanja. Stoga svako mišljenje o moralnosti ili etici ovisi o kulturnoj perspektivi osobe. U konačnici, nijedan se etički stav ne može smatrati najboljim.

Podrijetlo i pregled

Koncept kulturnog relativizma koji je danas poznat i korišten razvio se kao analitički alat od strane Franza Boasa, njemačko-američkog antropologa, u ranim godinama 20. stoljeća. Ideju su kasnije njegovi učenici popularizirali. Međutim, ni Boas ni relativist iz 21. stoljeća, James Wray-Miller nisu skovali termin „kulturni relativizam“. Taj je pojam prvi put zabilježio Alain Locke 1924., koji je upotrijebio taj izraz za opisivanje kulturnog relativizma Roberta Lowieja. Koncept kulturnog relativizma bio je važan koncept u suzbijanju etnocentrizma koji je često narušavao istraživanja u to vrijeme. Etnocentrizam su često provodili bogati zapadnjački ljudi i usredotočili se na ljude koji su pripadali nižim ekonomskim klasama i drugim rasama. Etnocentričari sudeci prema kulturama drugih ljudi na temelju vlastitih vrijednosti i uvjerenja. S njihove točke gledišta, druge kulture oblikuju kao čudne i egzotične.

Kulturni relativizam stvara razumijevanje da u svijetu postoji mnogo kultura i da svaka kultura ima svoje vrijednosti, uvjerenja i prakse koje su se razvijale tijekom vremena u određenom kontekstu, bilo povijesno, politički ili društveno, te da nijedna kulture su nužno pogrešne ili ispravne. Suvremeni svijet široko je prihvatio koncept kulturnog relativizma, s riječima kao što su tolerancija i prihvaćanje koje poprimaju novo značenje. U sociologiji, koncept se prakticira kako bi se prevladao problem kulturne pristranosti koja je pogodila istraživanja. Također je uvelike utjecala na društvene znanosti kao što je antropologija. To je povezano s moralnim relativizmom, ali se uvijek razlikuje od njega, koncepta koji moralnost gleda kao na odnos prema danom standardu.

Primjeri kulturnog relativizma

Koncept kulturnog relativizma pokriva široko područje ljudskih interakcija, uvjerenja, vrijednosti i praksi. Na primjer, objašnjava zašto ono što čini doručak varira od mjesta do mjesta. U većini afričkih domova nikada nije doručak bez šalice čaja, kave ili kaše, dok se u SAD-u tipičan doručak sastoji od žitarica, mlijeka i sendviča punjenih jajima i slaninom.

U nekim dijelovima svijeta, golotinja se smatra inherentnom seksualnom stvari s ljudima koji je interpretiraju kao seksualni pokazatelj. Međutim, u nekim je mjestima biti gol u javnosti normalan dio života. U ovom slučaju, biti akt se ne smatra seksualnim prijedlogom već odgovarajućim tjelesnim stanjem. U mjestima u kojima dominira islam, očekuje se temeljito pokrivanje tijela.

Druge kulturne razlike koje se moraju tolerirati uključuju ulogu različitih članova obitelji, religije i religijskih praksi i vodstva zajednice. U nekim domovima žene su ograničene na kuhinju i ponosne su što igraju svoju ulogu u takvom okruženju, dok se u nekim postavkama žene potiču na vođenje i uključivanje u ono što bi se smatralo “muškim poljima”.

Važnost prepoznavanja kulturnog relativizma

Prepoznajući kulturni relativizam, osoba prepoznaje da njegova kultura oblikuje ono što se smatra lijepim ili drugačijim, smiješnim ili odvratnim, dobrim ili lošim, ukusnim ili neuglednim. Razumijevanje kulturnog relativizma omogućuje da se pobjegne od nesvjesne veze njihove kulture koja narušava njihovu percepciju i reakciju na svijet. Ona također pomaže osobi da smisli drugačiju kulturu. Kulturni relativizam dopušta ljudima da priznaju da, iako se njihova moralna načela i vrijednosti mogu činiti očigledno istinitima i mogu činiti osnovu za prosuđivanje drugih ljudi, dokaz tih moralnih načela su samo iluzije.

Usvajanje kulturnog relativizma

Nekoliko je zemalja koristilo kulturni relativizam kao razlog za ograničavanje prava u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Neki režimi diljem svijeta koji su instalirani revolucijama poput Kine i Kube potpuno su demantirali potrebu za političkim pluralitetom. Druga skupina nacija poput određenih islamskih država koje se pridržavaju šerijatskih zakona poput Jemena i Irana također poriču potrebu za političkim pluralitetom. Neke zemlje poput Malezije i Kolumbije daju posebna prava određenim skupinama ljudi.

Je li kulturni relativizam apsolutno moguć?

Društvo koje vjeruje da ne postoji krajnje pravo ili pogrešno gubi smisao bilo kakvog racionalnog prosuđivanja. Kulturni relativizam je pojam da je istina relativna, ovisno o kulturnom okruženju. Oni koji odluče biti različiti ili netolerantni prema ideji relativizma nisu ni podržani ni ohrabreni. Tolerancija sama po sebi postaje apsolutna “istina” koja proturječi cijelom konceptu relativizma. Dok poroci poput krijumčarenja droge, krađe i ubojstva zahtijevaju moralnu prosudbu, sljedbenici koncepta kulturnog relativizma ne mogu izravno osuditi takvu pogrešku.

Relativizam, uključujući i kulturološki relativizam, smatra se proturječnim i nemogućim, jer se čini da odbacuje ideju univerzalnog prava i zla. Kritičari kulturnog relativizma tvrde da moraju postojati neki neupitni apsoluti ispravnog i pogrešnog unatoč kulturi društva. Istine i nepravde ne mogu generirati jedna specifična skupina ljudi, već potječu iz nečega što je univerzalnije i temeljnije.