Ruševine drevnog Gedija Kenije

Prošlost Veličanstva Gedi

Ruševine Gedi otkrivaju potpuno drugačiju i manje poznatu povijest Afrike. Iako je opće uvjerenje da je Afrika bila zemlja divljih plemena koja prakticiraju primitivni način života prije kolonizacije europskog kontinenta, ruševine Gedija pokazuju drugačije. Smješten u Keniji, na obali Indijskog oceana, zakopan u bujnim, zelenim šumama zemlje, arheolozi su otkrili ostatke grada iz 13. stoljeća koji se doimao prilično dobro razvijenim za svoje vrijeme. Stanovnici Gedija uživali su u nastanjivanju kuća od koraljne cigle sa zalihama tekuće vode i toaleta za ispiranje. Oporavak artefakata kao što su kineske vaze i venecijanske čaše iz ruševina dokazuje činjenicu da su građani Gedija imali jake kontakte s vanjskim svijetom i uspostavljali trgovinske odnose s globalnim kulturama.

Jedinstvene ruševine

Ruševine Gedi prostirale su se na velikom zemljištu s povijesnim gradom koji je okruživao dva zida. Smatra se da su bogati ljudi grada živjeli u sigurnim granicama unutarnjeg zida, srednja klasa je živjela unutar granica vanjskog zida, a seljaci i druge manje ekonomski moćne zajednice živjeli su izvan zidina grada. Grad također obuhvaća džamiju, tvrđavu, palače i grobnice izgrađene na svahilijskom stilu arhitekture. Zgrade su izgrađene prvenstveno od žbuke, zemlje i koralja. Dubina od 50 metara u blizini džamije, popularno poznata kao "bunar velike džamije", impresivna je po svom dizajnu i vjerojatno se koristila za svečane kupke. U blizini palače iz 15. stoljeća postoji nekoliko komora kojima se može pristupiti samo kroz vrata na krovu i vjerojatno su se koristila za skladištenje bogatstva.

Suvremeni značaj

Danas ruševine Gedija svjedoče o životu i kulturi Afrike iz 13. stoljeća. Ona pruža uvid u gospodarstvo, arhitekturu, način života, društvenu strukturu i druge aspekte drevnih afričkih civilizacija. Čini se da je Gediova povijest i arhitektura isprepletena s onom drugih afričkih država u svahiliju tog vremena poput Songo Mnara i Kilwa Kisiwani iz Tanzanije. Izuzetan značaj Gedi-a doveo je do postavljanja ovog povijesnog lokaliteta u okvirni popis za UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Ruševine posjećuju i turisti, fotografi i povjesničari koji žele istražiti, iskusiti i naučiti o životu u drevnoj Africi.

Regionalna staništa i biološka raznolikost

Ruševine Gedija nisu samo značajne zbog svoje kulturne povijesti, već su i prirodno blago u kojemu je smješteno najmanje 50 vrsta autohtonih biljaka unutar svojih granica. Cijelo područje pokriveno je listopadnom šumskom vrstom vegetacije koju podupire velika količina oborina od 1100 milimetara godišnje na tom području. Gyrocarpus americanus i Sterculia appendiculata su dvije vrste biljnih vrsta koje rastu u ovom staništu. Oni koji posjećuju ruševine Gedi također imaju priliku doživjeti lokalnu divljač u regiji koja uključuje majmune, duiker antilepe, zlatno zgnječenu slonovu rovku i galagos.

Prijetnje i očuvanje

Ruševine Gedi trenutno su dio zaštićenog nacionalnog parka u Keniji. Postoji ogromna potreba za očuvanjem ovih ruševina i okolnog ekosustava ne samo zbog svog arheološkog i povijesnog značaja, već i zbog toga što lokalitet nudi važan izvor prihoda za stanovnike regije od turista koji posjećuju ovo mjesto kako bi promatrali ruševine.