Pregled beskućništva u SAD-u

U Sjedinjenim Državama beskućništvo je i dalje trajna socijalna kriza. Beskućništvo u zemlji uzrokuju različiti čimbenici kao što su zakonita iseljenja, stanovanje koje se ne može priuštiti, požar, posttraumatski stresni poremećaji, razvod i duševne bolesti. Ostali čimbenici uključuju negativni novčani tok, zlouporabu opojnih sredstava, nedostatak prihoda, tjelesni invaliditet, siromaštvo, nedostatak podrške, nezaposlenost, obiteljsku mrežu, nisko plaćene poslove i kockanje. U SAD-u beskućništvo utječe na širok raspon segmenata stanovništva, uključujući žrtve obiteljskog nasilja, obitelji, bivše zatvorenike, starije osobe, djecu i veterane.

Tko se smatra beskućnicima?

Prema Zakonu o pomoći beskućnicima McKinney-Vento, beskućnici se definiraju kao osobe kojima nedostaje stalna, redovna i adekvatno mjesto za noćenje.

Trend rasta populacije beskućnika

Beskućništvo u SAD-u pojavilo se kao nacionalno pitanje tijekom 1970-ih, kada je većina beskućnika živjela u razvoju urbanih gradova kao što je New York. Dolaskom u 19. stoljeće, velika depresija 1930-ih godina rezultirala je katastrofalnim stanjem gladi, siromaštva i beskućništva. Tijekom 1970-ih migracije i oslobađanje pacijenata iz državnih psihijatrijskih ustanova igrali su ključnu ulogu u povećanju populacije beskućnika. U osamdesetim godinama broj beskućnika naglo je pao zbog povećanja rezova u stambenim i socijalnim uslugama. Svako od 50-ero djece svake će godine biti beskućnik, čime će ukupan broj djece bez krova nad glavom iznositi 1, 5 milijuna. Međutim, taj se broj u 2013. povećao na svakoga 30-ero djece, čime se ukupan broj djece beskućnika svake godine poveća na 2, 5 milijuna. Procjenjuje se da je u siječnju 2013. broj veterana beskućnika činio 12% svih odraslih beskućnika s procjenom od 57 849 osoba. Od 12%, samo 8% veterana beskućnika u SAD-u su žene. Beskućništvo u SAD-u općenito pogađa više muškaraca nego žena. Procjenjuje se da je broj beskućnika između 70% i 85% ukupnog broja beskućnika. U SAD-u je ukupan broj osoba koje tijekom godine doživljavaju beskućništvo najmanje nekoliko noći znatno veći s procjenom između 2, 3 i 3, 5 milijuna. Prazne kuće u Sjedinjenim Državama nadmašuju brojne beskućnike pet puta.

Gradovi s najvišim stopama beskućništva

Teksas, Kalifornija i Florida imaju najveći broj mladih beskućnika mlađih od 18 godina koji su bez pratnje, jer čine 58% ukupnog broja beskućnika mlađih od 18 godina. Ostali gradovi koji imaju veliki broj beskućnika uključuju Arkansas, Chicago, Alabama, Denver, Honolulu, Iowa, Kansas, Kentucky, Los Angeles, Louisiana, Maryland, Massachusetts, Michigan, Minnesota, Mississippi, Nebraska, New Jersey, New York, Oregon, Rhode Island, San Francisco, Seattle, Tennessee, Utah, Virginia, Washington DC, Novi Meksiko i Arizona.

Što se čini pomoći?

Napore za pomoć beskućnicima u SAD-u pomažu i vladine i nevladine organizacije. Stanovanje je jedan od ključnih koraka poduzetih za rješavanje krize beskućništva u zemlji. Neprofitne organizacije kao što je Nacionalna koalicija za stambeno zbrinjavanje s niskim prihodima djeluju kako bi pomogle u zadovoljavanju potreba stanovanja. Od provedbe Housing First u 2009, došlo je do velikog broja uspjeha, posebno u pogledu pružanja skloništa beskućnicima s problemima mentalnog zdravlja i problemima zlouporabe droga. Budući da su beskućnici prijavili metalnu bolest kao treći razlog za boravak beskućnika, američka vlada odlučila je pružiti sveobuhvatne zdravstvene usluge.