Predsjednici Bangladeša

Parlament bira predsjednika Bangladeša i on, zauzvrat, imenuje nekoliko najviših pozicija vlade. Ustav Bangladeša jamči predsjedniku visok stupanj imuniteta, jer on nije odgovoran nikome za njegovo djelovanje, osim parlamenta koji ga može opozvati. Predsjednik također ima ovlasti odbiti pristati na sve zakone koje je kuća usvojila. Međutim, za razliku od mnogih republika diljem svijeta, bangladeško predsjedništvo je više ceremonijalan položaj i on može djelovati samo prema smjernicama premijera i vlade. Predsjednik može služiti samo jedan mandat za života.

Šeik Mujibur Rahman

Sheikh Mujibur bio je prvi predsjednik Bangladeša. Na vlast je došao 1971. godine kada se zemlja zvala Istočni Bangladeš. Godine 1972. zarobljen je i zatvoren u Bangladešu, a njegov je zamjenik preuzeo dužnost predsjednika. Ponovno je postao predsjednik 1972. godine nakon zatvaranja.

Rahman je uveo državnu politiku nacionalizma, demokracije, sekularizma i socijalizma. On je zaslužan za spašavanje nakon što je gospodarstvo opustošeno ratom. Njegova vlada usredotočila se na rehabilitaciju, olakšanje i obnovu propale ekonomije. Godine 1974. proglasio je izvanredno stanje nakon druge revolucije kada je u Bangladešu uvedeno izvršno predsjedništvo jedne stranke. Sve stranke su raspuštene i prisiljene da se pridruže Nacionalnoj stranci.

Rahman je pomogao Bangladešu da postane član i Ujedinjenih naroda i Pokreta nesvrstanih. Njegova dostignuća uključuju traženje humanitarne i razvojne pomoći zapadnih zemalja u poticanju razvoja u Bangladešu. Tijekom njegove vladavine, nacionalizirao je stotine tvrtki i industrija u zemlji i pokrenuo zemljišne reforme. Također je dobio državne programe za proširenje sanitarnih uvjeta, osnovnog obrazovanja, zdravstvene vode, struje i hrane. Ubijen je 1975. godine i preuzela ga je nova vlada.

Ziaur Rahman

Ziaur Rahman bio je prvi izabrani predsjednik Republike Bangladeš. Prvo je došao na vlast kao zamjenik predsjednika Sayema, ali kad se Sayem povukao pet mjeseci kasnije, preuzeo je ulogu predsjedništva. Nastojao je revitalizirati demoraliziranu demokraciju, poboljšati gospodarsku situaciju u njegovoj zemlji i naglasiti planiranje obitelji. Nakon što je izabran za predsjednika 1978., ukinuo je zabranu političkih stranaka, objavio tisak i uveo koncept tržišne ekonomije. 1979. godine njegova stranka Nacionalistička stranka Ziaur Bangladeš dobila je masovnu potporu u političkim ponovnim izborima i odnijela 207 mjesta od 300 izabranih mjesta. On je odbacio BAKSAL i insistirao na religiji na svom narodu. On je uveo islamsku vjeru kao obvezni predmet u svim bangladeškim školama. Naglasio je na nacionalizmu i na neki način otuđio bengalsku zajednicu. Tijekom njegove vladavine, nasilje u zajednici i militantnost terorizirali su zemlju.

Hussain Muhammad Ershad

Ershad je preuzeo predsjedanje 1983. nakon ubojstva Abdusa Sattara. Raspuštao je postojeći parlament, proglasio izvanredno stanje i postao glavni administrator vojnog prava (CMLA), suspendirao ustav Bangladeša i, slično Mujiburu, suspendirao je sve političke stranke u zemlji. Godine 1986. riješio je politička prava države i zemlja je prešla iz ratnog stanja. Kada su se opozicijske stranke ujedinile protiv njega 1987., proglasio je izvanredno stanje i raspustio parlament, obećavajući novi krug reizbora sljedeće godine. Jatiyina stranka pobijedila je na izborima i učinila islam državnom religijom. Uslijedile su godine političke nestabilnosti i on je napokon bio prisiljen dati ostavku 1990. godine.

Shahabuddin Ahmed

Ahmed je služio kao 12. predsjednik i bio je u jednom trenutku glavni sudac Bangladeša. On je došao na vlast nakon ustanka u kojem je Mohammad Ershad bio prisiljen napustiti svoju dužnost 1991. godine, a demokracija je stekla korijene u zemlji. On je služio kao glavni sudac prema Bangladešu 11. ustavnog amandmana. Godine 1996. izabran je za predsjednika Bangladeša. Kao čuvar vlade, njegova prva akcija bila je da zatvori svog prethodnika Hussaina Muhammada Ershada. Pod njegovom vladavinom, zemlja se prebacila s predsjedničkog na parlamentarni sustav vlasti.

Uznemirujući posao

Politička arena Bangladeša nikada nije bila poznata po nesmetanom radu. Tijekom dosadašnjih 16 predsjedničkih mandata, zemlja je iskusila politička previranja, s različitim ideologijama uvedenim s gotovo svakom promjenom vodstva u zemlji. Zemlja je iskusila udare, predsjedničke opozicije, atentate i imala je isto toliko predsjednika kao i zvanično izabranih predsjednika. Bangladeš je preživio kaos i reforme svakog novog predsjednika. Abdul Hamid je trenutni predsjednik u zemlji. On je nekada bio u ulozi predsjedavajućeg Nacionalnog parlamenta. U ožujku 2013. postao je vršitelj dužnosti predsjednika nakon smrti Zillura Rahmana, a službeno je izabran za predsjednika ubrzo nakon toga u travnju 2013. godine.

Predsjednici Bangladeša

NarudžbaPredsjednici BangladešaRokovi u uredu
1Šeik Mujibur Rahman

1971-1972; 1975
2Abu Sayeed Chowdhury

1972-1973
3Mohammad Mohammadullah

1973-1975
4Khondaker Mostaq Ahmad

1975
5Abu Sadat Mohammad Sayem

1975-1977
6Ziaur Rahman

1977-1981
7Abdus Sattar

1981-1982
8Ahsanuddin Chowdhury

1982-1983
9Hussain Muhammad Ershad

1983-1990
10Shahabuddin Ahmed

1990-1991; 1996-2001
11Abdur Rahman Biswas

1991-1996
12Badruddoza Chowdhury

2001-2002
13Muhammad Jamiruddin Sircar

2002
14Iajuddin Ahmed

2002-2009
15Zillur Rahman

2009-2013
16Abdul Hamid

2013-danas