Najgore zemlje za trgovinu ljudima danas

Trgovina ljudima je posao vrijedan više milijardi dolara i jedna od najbrže rastućih ilegalnih industrija na planeti. Svake godine 30. srpnja svijet obilježava Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima kako bi se podigla svijest o ovom pitanju. Američko ministarstvo, koje istražuje zemlje za svoje godišnje izvješće o trgovini ljudima, razvrstalo je 46 zemalja kao treću razinu od 2011. do 2018. godine. Razina 3 je najniža rang lista za zemlje koje ne ispunjavaju u potpunosti minimalne standarde utvrđene u zaštiti žrtava trgovine ljudima Djelovati i ne čine nikakav značajan korak da to učine. Četiri zemlje pojavile su se na godišnjem izvješću o trgovini ljudima kao Tier 3 zemlje od 2011. do 2018. godine; to su Ekvatorska Gvineja, Eritreja, Iran i Sjeverna Koreja. Srednjeafrička Republika, Mauritanija i Sirija pojavile su se kao treća razina od sedam godina, dok su Alžir, DR Kongo, Gvineja Bisau, Papua Nova Gvineja, Rusija i Venecuela uvrštene u redove šest od osam godina. Pet od osam zemalja pojavilo se pet od osam godina, devet nacija pojavilo četiri puta, dva naroda pojavio tri puta, četiri nacije pojavio dva puta, a trinaest nacija pojavio jednom u posljednjih osam godina. Neke od najgorih zemalja za trgovinu ljudima detaljno su opisane u nastavku.

Najgore zemlje za trgovinu ljudima

Ekvatorska Gvineja

Ekvatorska Gvineja je na popisu treće razine od 2011. do 2018. godine. Većina žena i djevojčica u Ekvatorijalnoj Gvineji osjetljiva je na seksualnu trgovinu. Zemlja je također odredište za žrtve koje mogu biti izložene prisilnom radu. Većina žrtava trgovine ljudima se eksploatira u gradovima kao što su Bata, Malabo i Mongomo, koji su pomalo napredni i privlačni za migrante. Strane i domaće žene se seksualno iskorištavaju, dok su muškarci prisiljeni raditi u rudnicima nafte.

Eritreja

Eritreja je glavni izvor trgovanja ljudima, ženama i djecom. Žrtve trgovine ljudima podvrgnute su prisilnom radu. Tisuće Eritrejaca koji su pobjegli iz svoje zemlje u potrazi za boljim životnim uvjetima i gospodarskim mogućnostima pružili su priliku trgovcima ljudima. Vlada Eritreje također zahtijeva da osobe u dobi između 18 i 40 godina sudjeluju u prisilnom radu kao dio nacionalne službe najmanje 18 mjeseci. Većina je ljudi prisiljena služiti na neodređeno vrijeme pod nepovoljnim uvjetima kao što su mučenje i pritvor.

Iran

Iranski građani podložni su trgovini ljudima u zemlji i drugim zemljama kao što su Afganistan, Turska, Irak, Pakistan i Ujedinjeni Arapski Emirati. Zabilježeno je povećanje broja mladih Iranaca koji se bave prostitucijom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, od kojih su neke žrtve trgovine ljudima čije su putovnice zaplijenjene. Većina iranskih žena izložena je trgovini seksom u turskim gradovima u blizini iranske granice.

Sjeverna Koreja

Sjeverna Koreja je zemlja izvora za žrtve trgovine ljudima i prisilnog rada. Unutar zemlje prisilni rad je dio političke represije i jedan od stupova ekonomskog sustava. Građani su podvrgnuti prisilnom radu putem dodijeljenog posla. Oko 120.000 ljudi drži se u logorima, pri čemu je većina zatvorenika optužena za zločine. Vladino ugnjetavanje prisililo je tisuće da napuste zemlju, što ih čini ranjivima na trgovinu ljudima.

Centralna Afrička Republika

CAR je i izvor i tranzit za osobe, posebice djeca koja su izložena seksualnoj trgovini i prisilnom radu. Većina žrtava trgovine ljudima u Srednjoafričkoj Republici su građani eksploatirani unutar zemlje. Ostale žrtve prevoze se u susjedne zemlje kao što su Nigerija, DR Kongo, Čad i Kamerun. Politička nestabilnost i raseljavanje više od milijun ljudi povećali su ranjivost djece, muškaraca i žena na trgovinu ljudima.

Mauritanija

Većina ljudi koji su podvrgnuti ropstvu u Mauritaniji su djeca i odrasli iz afro-mauritanskih i crno-barskih zajednica. Žrtve su prisiljene raditi bez naknade. Mauritanijske djevojke i žene koje regrutiraju strane agencije kao radnici u kućanstvu često su izložene seksualnoj trgovini u Zaljevu i Saudijskoj Arabiji. Neke su prisiljene u brakove od strane putničkih agencija i brokera kako u zemlji tako i na Bliskom istoku.

Sirija

Trgovina ljudima u Siriji i dalje se pogoršava zbog tekućeg građanskog rata u zemlji. Više od polovice sirijskog stanovništva raseljeno je i tisuće ubijeno od početka prosvjeda. Sirijci koji se nalaze u izbjegličkim kampovima iznimno su ranjivi na trgovinu ljudima, posebice djeca koja su prisiljena na rani brak i prisilni rad.

Alžir

Alžir djeluje kao tranzitni put za osobe koje su izložene trgovini ljudima. Također je, u manjoj mjeri, odredište za žrtve trgovine ljudima. Muškarci i žene najčešće ulaze u Alžir dobrovoljno i uz pomoć krijumčara s nadom u putovanje u Europu. Međutim, neki od tih ljudi postaju žrtve trgovine ljudima i prisiljeni su na prostituciju i nekvalificiranu radnu snagu. Najmanje 10.000 ljudi u Alžiru je u opasnosti od trgovine ljudima.

Gvineja Bisau

Trgovane osobe iz Gvineje-Bissau podvrgavaju se prostituciji i prisilnom radu. Zemlja je i izvor i odredište za zapadnoafričke dječake koji su podvrgnuti prisilnom radu. Većina dječaka u Gvineji Bissau pohađa Kur'anske škole. Neki marabuti koji ih podučavaju prisiljavaju ih da prose oko škole iu susjedstvu. Većina trgovaca ljudima su muškarci iz područja Gabu i Bafata.

Rusija

Preko 5 milijuna migranata u Rusiji radi u uvjetima ropstva u tvornicama i kao javni vozači. Ti su radnici podložni seksualnom trgovanju i prisilnom radu. Ulazak migranata u zemlju olakšavaju ruski dužnosnici. Ostali dužnosnici su čak podmićeni da ne istražuju ili daju lažni izvještaj o kriminalu trgovine ljudima. Kao odredište, izvor i tranzitna zemlja za žrtve trgovine ljudima, Rusija nije učinila mnogo na zaštiti trgovine ljudima.

Venecuela

Više od polovice ljudi koji se trguju iz Venezuele su odrasli, 26% su mlade djevojke, a dječaci 19%. Žrtve su namamljene obećanjem dobro plaćenih poslova i boljim uvjetima rada, ali završavaju u zemljama gdje ih trgovci ljudima prisiljavaju na prostituciju i prisilni rad. Venezuela je učinila vrlo malo da bi kaznila ili spriječila trgovinu ljudima unatoč strogim zakonima protiv njega. Od 2013. samo su tri osobe osuđene prema zakonu o trgovini ljudima.

Kuvajt

Kuvajt je zemlja odredišta za žrtve trgovine ljudima koje su uglavnom podvrgnute prisilnom radu. Muškarci i žene koji migriraju u Kuvajt dobrovoljno iz drugih dijelova svijeta kao što su Afrika, Bliski istok i jugoistočna Azija kako bi tražili zaposlenje, često su podložni seksualnom zlostavljanju i prisilnom radu. Zbog opasnih uvjeta u Kuvajtu, nekoliko je zemalja ograničilo njihove žene da se presele u Kuvajt.

Libija

Libija je odredišna i tranzitna zemlja za žrtve trgovine ljudima, uglavnom iz podsaharske Afrike. To je također zemlja izvora za libijsku djecu podvrgnutu oružanoj miliciji unutar zemlje. Ove naoružane milicije zapošljavaju i koriste djecu mlađu od 18 godina. Djeca su također izložena seksualnom nasilju. Zločine trgovine ljudima u zemlji promiču politička nestabilnost i nedostatak vladinog nadzora.

Jemen

Jemen je zemlja iz koje potječu djeca i odrasli podvrgnuti prisilnom radu i trgovini seksom. Trgovina ljudima promovirana je nasilnim sukobima i nedostatkom vladavine prava. Jemenski dječaci bili su podvrgnuti prisilnom radu nakon migracije u Saudijsku Arabiju i Oman. Neka djeca žrtve trgovine ljudima također su prisiljena na trgovinu seksom i krijumčarenje droge u Saudijsku Arabiju.

Zimbabve

Žene i mlade djevojke u zimbabveskim gradovima u blizini granica izložene su seksualnoj trgovini za vozače kamiona na daljinu. Muškarci su također podvrgnuti prisilnom radu u domaćoj službi i poljoprivredi, osobito u ruralnim područjima. Djeca i rođaci iz ruralnih područja regrutirani su od strane članova njihovih obitelji koji ih podvrgavaju služenju u kućanstvu. Mnogi Zimbabweani prelaze u Južnu Afriku uz pomoć taksista. Kasnije su podvrgnuti prisilnom radu i prostituciji.

Izvješće o trgovini ljudima (TIP)

Izvješće o trgovini ljudima (TIP) usredotočuje se na načine na koje zajednice i zemlje mogu kolektivno i proaktivno rješavati problem trgovine ljudima. TIP je diplomatsko oruđe koje vlada SAD-a angažira za uključivanje stranih vlada u pitanja vezana uz trgovinu ljudima. U izvješću se svaka zemlja nalazi na jednom od tri stupnja na temelju napora vlade da ispoštuje minimalne standarde za ukidanje trgovine ljudima.

Najgore zemlje za trgovinu ljudima danas

RangzemljaGodine na popisu treće razine izvješća o trgovini ljudima
1Ekvatorska Gvineja2011, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
2Eritreja2011, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
3Iran2011, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
4Sjeverna Koreja2011, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
5Centralna Afrička Republika2011, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017
6Mauritanija2011, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
7Sirija2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
8Alžir2011, 2012, 2013, 2014, 2015, 2016
9DR Kongo2011, 2012, 2013, 2014, 2017, 2018
10Gvineja Bisau2011, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017
11Papua Nova Gvineja2011, 2012, 2013, 2014, 2016, 2018
12Rusija2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
13Venecuela2011, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018
14Kuvajt2011, 2012, 2013, 2014, 2015
15Libija2011, 2012, 2013, 2014, 2015
16Sudan2011, 2012, 2013, 2016, 2017
17Jemen2011, 2012, 2013, 2014, 2015
18Zimbabve2012, 2013, 2014, 2015, 2016
19Bjelorusija2015, 2016, 2017, 2018
20Belize2015, 2016, 2017, 2018
21Burundi2015, 2016, 2017, 2018
22Komori2015, 2016, 2017, 2018
23Kuba2011, 2012, 2013, 2014
24Saudijska Arabija2011, 2012, 2013, 2014
25Južni Sudan2015, 2016, 2017, 2018
26Turkmenistan2011, 2016, 2017, 2018
27Uzbekistan2013, 2014, 2016, 2017
28Kina2013., 2017., 2018. \ t
29Gambija2014, 2015, 2016
30Kongo2017, 2018
31Madagaskar2011, 2012
32Marshallovi otoci2015., 2016. \ t
33Tajland2014, 2015
34Bolivija2018
35Burma2011
36Džibuti2016
37Dominikanska Republika2011
38Gabon2018
39Gvineja2017
40Haiti2016
41Laos2018
42Liban2011
43Malezija2014
44Mali2017
45Mikronezija2011
46Surinam2016