Koje zemlje nisu članice Ujedinjenih naroda?

Ujedinjeni narodi (UN) je međunarodno tijelo koje je osnovano kako bi se osiguralo da postoji međunarodni poredak i suradnja. U sadašnjem trenutku postoje 193 suverene države članice i 2 države promatrača.

Države članice

Samo suverenim narodima je dopušteno da postanu članovi UN-a. Po definiciji, suverena država je jednostavno nefizičko pravno tijelo koje vodi i njime upravlja jedna vlada, koja ima kontrolu nad zemljopisnom regijom. Samo pet zemalja moglo se pridružiti dok su još bile pod kontrolom drugih nacija.

Sve 193 suverene države imaju jednaku moć i zastupljenost u Generalnoj skupštini UN-a. Da bi jedna zemlja bila primljena u UN, Vijeće sigurnosti UN-a mora zasjedati i dati preporuku na temelju glasovanja. Ako bi glasovanje imalo većinu u Vijeću sigurnosti, onda bi Glavna skupština glasovala kako bi odlučila je li neka država zadovoljila sve smjernice definirane u Povelji UN-a.

Države promatrači

Unutar UN-a postoji posebna kategorija međuvladinih tijela koja su klasificirana kao promatrači kada se pojave na Glavnoj skupštini UN-a. Ovim tijelima se daje dopuštenje da sudjeluju na sastancima Opće skupštine, ali nemaju ovlasti za glasovanje. UN definira promatrače kao međuvladine i međunarodne organizacije čija državnost nema jasnu definiciju. Drugim riječima, nije jasno jesu li ta tijela zapravo suverene države ili organizacije. Dvije države promatrači UN-a su Sveta Stolica i Palestina.

Sveta Stolica

Na čelu Katoličke crkve s Papom na čelu, Sveta Stolica nikada nije podnijela zahtjev za članstvo u UN-u, ali je dobila status stalnog promatrača. Prema klasifikaciji kao stalni promatrač, Svetoj Stolici je dopušteno prisustvovati i promatrati sve sastanke Glavne skupštine UN-a. Iako nema glasačka prava kao i ostali članovi UN-a, ona je bila u mogućnosti pružiti preporuke i utjecati na neke od odluka UN-a.

Tijekom sastanka Lige naroda 1919. godine, članice su podnijele prijedlog kojim se predlaže uključivanje Svete Stolice u ligu. Međutim, zbog tekućeg teritorijalnog spora s Italijom, Sveta Stolica se nije pridružila ni nakon službenog poziva Britanaca. Godine 1944. Sveta Stolica provela je neke preliminarne istrage o mogućnosti pridruživanja UN-u. Američki državni tajnik u to je vrijeme odbio zahtjev. U svom odgovoru, tajnica je tvrdila da je država mala i da stoga nije u stanju ispuniti sve zahtjeve za članstvo. Međutim, Svetoj Stolici bilo bi dopušteno sudjelovati u aktivnostima UN-a. Tajnik je također pogriješio zbunjujući Vatikansku gradsku državu i Svetu Stolicu, koja su dva različita entiteta.

Dana 6. travnja 1964. godine, UN su dodijelile Svetoj Stolici status države stalnog promatrača. U toj ulozi, Sveta Stolica ima dopuštenje da prisustvuje i promatra sve sastanke Glavne skupštine, kao i da ima stalnu promatračku misiju u New Yorku (gdje je sjedište UN-a). Pošto je dobila status promatrača, Sveta Stolica je poslala predstavnika na sve otvorene sjednice Opće skupštine. Ljubaznost je dodijeljena Svetoj Stolici koja mu je omogućila da daje formalne izjave o politici, kao i da dopušta nekoliko papa da se obrate Općoj skupštini.

Koristeći povišen status promatrača, Sveta Stolica uspjela je uključiti kršćanske vrijednosti u neke od odluka UN-a. Najvažnije je da je uspjela utjecati na UN u usvajanju deklaracije kojom se zabranjuje svako kloniranje ljudi. Osim toga, uspjela se suprotstaviti nekim rezolucijama koje su se odnosile na homoseksualnost i rodne identitete.

Država Palestina

U početku su UN odobrile status promatrača Organizaciji za oslobođenje Palestine isključivo kao entitet koji nije član. Međutim, deklaracija Palestinskog nacionalnog vijeća o Palestini 1998. godine potaknula je UN da promijeni oznaku Palestinske oslobodilačke organizacije na Palestinu. Načelnik Protokola UN-a utjecao je na promjenu imenovanja na "državu Palestinu" 17. prosinca 2012. godine.

Za razliku od Svete Stolice, Palestina je podnijela službeni zahtjev glavnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu da se pridruži UN-u 23. rujna 2011. Međutim, Vijeće sigurnosti UN-a još uvijek nije glasovalo o zahtjevu. Dana 30. listopada 2011. godine, Generalna skupština UNESCO-a postala je prva agencija UN-a koja je primila državu Palestinu kao punopravnu članicu UN-a.

29. studenoga 2012. godine, Glavna skupština UN-a odobrila je rezoluciju 67/19 kojom je država Palestina službeno priznata kao država nečlanica. Dio rezolucije koja je dovela državu Palestinu do statusa promatrača uključivala je zahtjev Vijeću sigurnosti UN-a da pokaže dobru volju prema zahtjevu za punopravno članstvo.

Kao iu slučaju Svete Stolice, status promatrača ne daje pravo glasa, već daje Palestini mogućnost sudjelovanja u raspravama. U skladu s tim, uspostavljen je i ured predstavnika države Palestine pri UN-u. Gotovo svi službeni dokumenti Palestine sada su pod nazivom “Država Palestina” za razliku od “Palestinske nacionalne vlasti.

Države koje nisu članice UN-a ili promatrači

Postoje i drugi entiteti koji imaju status promatrača, ali nisu priznati kao države, kao što je Suvereni vojni red Malte. Još jedan zanimljiv slučaj bio je da se Europskoj komisiji dodijeli status promatrača, a kasnije i puna prava, iako nije dopušteno predstavljati kandidate tijekom glasovanja. Ostala područja i regije kao što su Afrika i Zapadna Sahara te Kukovi otoci i Novi Zeland su sporna područja. Iako je Zapadna Sahara neprepoznata od strane UN-a i nije član nijednog tijela UN-a, potonji su otoci članovi specijaliziranih institucija UN-a.

Kosovo

Republika Kosovo proglasila je neovisnost od Srbije 2008. godine. Preko 100 članica UN-a priznalo je Kosovo. Srbija nije priznala neovisnost Kosova.

Zapadna Sahara

Zapadna Sahara je sporni teritorij u sjeverozapadnoj Africi. Na sjeveru graniči s Marokom, na istoku s Alžirom i južno i jugoistočno od Mauritanije. Zapadnu Saharu kontrolira susjedni Maroko, kao i samoproglašena Sahrawi arapska demokratska republika.