Koja je uloga lešinara u očuvanju ekosustava i divljih životinja?

Što su lešinari?

Lešinar je ptica grabljivica koja hrani svoju hranu, što znači da pretražuje tlo kako bi se pojele leševe životinja. Tipično, ti su leševi ono što je ostalo od drugih predatora. Ova vrsta ptica podijeljena je u dvije zasebne skupine: supovi novog svijeta i supovi starog svijeta. Lešinari Novog Svijeta su autohtoni diljem Sjeverne i Južne Amerike, dok se Stari supovi mogu naći u Aziji, Europi i Africi. Unatoč razlikama u podrijetlu, većina supova ima sličan izgled. Glave lešinara su obično ćelave ili prekrivene mnogo kraćim perjem od onih koje se nalaze na tijelu. Osim toga, supovi imaju veliki kukasti kljun, koji olakšava cijepanje i jedenje mesa.

Kulturni značaj lešinara

U mnogim kulturama diljem svijeta, osobito u zapadnim društvima, lešinari se gledaju s prezirom. Obično ljudi često gledaju dolje na te ptice kao prljave, ružne i nehigijenske, ne prepoznajući njihovu važnost. Ljudi iz drugih kultura, međutim, drže lešina u velikoj mjeri. To vrijedi za stanovnike tibetanske visoravni, gdje su supovi dio tradicionalnih pogrebnih običaja. U ovoj kulturi, ljudi nisu pokopani nakon smrti kao sredstvo kontrole zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti. Umjesto toga, mrtvi su položeni na nebo. Redovnici pripremaju tijela pokojnika i postavljaju ih na platforme kako bi privukli pozornost obližnjih supova. Lešinari otkrivaju ta ljudska tijela, uzimaju ih i odvode u nebo. Mnogi ljudi to vide kao jedno posljednje dobro djelo, jer je pokojnik u stanju ponuditi nešto drugom živom biću prije odlaska na odmor. Ova praksa nije jedinstvena samo za Tibet. Povijesni dokazi upućuju na to da su ga kulture diljem svijeta prakticirale više od 11.000 godina.

Uloga lešinara u ekosustavu

Lešinari su često previđeni kao skromni čistači. Međutim, one su ključna komponenta za održavanje zdravih ekosustava. Zbog njihove uloge odlagača smeća, lešinari su u mogućnosti održavati okoliš čistim i bez zaraznih bolesti. Ove ptice imaju iznimno korozivnu želučanu kiselinu koja im omogućuje da konzumiraju trule životinjske leševe. Ti ostaci koji su se čistili često su inficirani antraksom, botulinum toksinima, bjesnoćom i svinjskom kolerom koja bi inače ubila druge čistače. Oslobađajući zemlju od mrtvih životinja, supovi sprječavaju širenje bolesti na ljude i životinje.

Lešinari i krivolov

Budući da lešinari privlače strvine (mrtve životinje), oni su igrali neizravnu ulogu u pomaganju vlastima da identificiraju ilegalnu aktivnost krivolova. To se posebno odnosi na lovokradice slonova i nosoroga koji napuštaju tijela životinja nakon uklanjanja kljova i rogova. Lešinari su privučeni ostacima i lete u krugovima oko tla gdje su ostavljeni. Vlasti su u mogućnosti pratiti nedavne slučajeve ilegalnog lova tako što prate ove ptice-sakupljače i bilježe gdje kruže.

Trovanje lešinara

Budući da lešinari privlače pozornost na ilegalne aktivnosti krivolova, postali su neprijatelj broj jedan. Uobičajena praksa mnogih lovokradica je otrovanje lešina ostavljenih nakon uklanjanja kljova i rogova od slonova i nosoroga. Lovokradice to čine kako bi ubile lešinara kako bi mogli nastaviti nezakonit rad. Jedan primjer za to dogodio se u Namibiji u srpnju 2013. godine, kada je više od 500 ptica-sakupljača (uključujući lešinara) bilo otrovano iz jednog lešina slona. Važno je zapamtiti da su osim tih izravnih smrti, mnogi drugi ubijeni posredno. To je zato što su mnoge od tih ptica vrlo vjerojatno ostavile potomke koji su se oslanjali na svoje roditelje kako bi vratili hranu u gnijezdo. Stručnjaci tvrde da je ovaj slučaj trovanja jedan od najgorih u povijesti Južne Afrike.

Lešinari su također posredno otrovani od strane lokalnih poljoprivrednika i lovaca. U afričkim zemljama, na primjer, poljoprivrednici često ostavljaju otrovano meso ili trupla na svojim poljoprivrednim zemljištima. Oni to čine kako bi odvratili predatorske životinje, kao što su lavovi i gepardi, da ubijaju seljane i njihovu stoku, kao što su krave i koze. Nažalost, lešinari su također privučeni ovom otrovnom strvinom i mnogi su umrli kao posljedica gutanja otrova. Nešto slično događa se iu Sjedinjenim Američkim Državama, gdje mnogi lovci koriste olovno streljivo za ubijanje ciljnih vrsta, poput kojota. Jednom ustrijeljene životinje obično odlaze u divljinu i umiru. Lešinari zatim pronalaze te životinje i počinju ih konzumirati. Ove ptice na kraju pojedu i neke od olovnih streljiva i polako se otruju. California condors su najvjerojatnije trpe ovu nesretnu sudbinu.

Učinak manjih populacija lešinara

Kao posljedica izravnog i neizravnog ubijanja, ugrožene su mnoge vrste lešinara. Od 23 vrste supova (16 starog svijeta i 7 novih svijeta) 16 smatraju se ranjivima, ugroženima ili ugroženima. Broj stanovnika ovih vrsta smanjio se za više od 90% u nekim dijelovima svijeta. Kada lešinari nisu u mogućnosti očistiti strvinu u nekom području, druge životinje koje se hvataju povećavaju populaciju. Čistači koji se kreću tamo gdje su populacije lešinara niske uključuju: divlje pse, štakore i ličinke puhača. Iako ove životinje pomažu u uklanjanju leševa iz krajolika, veća je vjerojatnost da će one širiti bolesti i na ljudske populacije i druge životinje. U Indiji, primjerice, populacija divljih pasa značajno se povećala nakon što su lešinari konzumirali kravlje trupove otrovane diklofenakom, lijekom protiv bolova. Ti divlji psi nosili su bjesnoću i nastavili zaraziti druge pse i lokalno stanovništvo. Između 1993. i 2006. godine, indijska vlada potrošila je dodatnih 34 milijarde dolara na borbu protiv širenja bjesnoće. Indija i dalje ima najveću stopu bjesnoće na svijetu.

Što se može učiniti za spašavanje lešinara?

Kako bi se vrste lešinara spasile od izumiranja i zaštitile složene ekosustave od pretjerivanja sa strvinom i bolešću, sadašnji broj smrtnih slučajeva u supovima mora se smanjiti. Širom svijeta, ali uglavnom usmjereni u Aziji i Africi, neprofitne organizacije surađuju s lokalnim vlastima na provedbi planova zaštite. Ti planovi obično uključuju javne obrazovne kampanje kako bi se ciljali na lokalno stanovništvo, poljoprivrednike i krivolovce. Budući da se lešinari ponekad koriste i za tradicionalnu medicinu, te organizacije i vlade rade na stvaranju propisa koji kontroliraju ubijanje i prodaju lešinara. Osim toga, mnoge su organizacije posvećene sve većem istraživanju lešinara i njihovih uloga u ekosustavu.

Važno je upamtiti da, iako lovačkoj vrsti nedostaje slatka mazna pojava nekih ugroženih vrsta, ona je i dalje kritična za mnogo veći i složeniji ekosustav. Svijetu su potrebni lešinari koji pomažu u kontroli širenja bolesti.