12 Najgore zemlje za zaštitu imovinskih prava

U današnjem svijetu znanstvenici sudjeluju u razgovorima i raspravama oko različitih tema o postojanju razvijenih i nerazvijenih zemalja i razlozima zbog kojih se te ekonomske razlike događaju. Neki istraživači ukazuju na povijest, politiku i jednakost žena, dok drugi ističu pozornost na strukturalno nasilje i javnu politiku. Određene teme, moglo bi se reći, postale su gotovo domaćinskom terminologijom i lako ih je navesti kao sredstvo objašnjavanja oštrih razlika među životnim standardima. Međutim, jedno pitanje, koje se često zanemaruje, ali je vjerojatno jedan od najvažnijih koje treba razmotriti, je pitanje vlasničkih prava. Prava vlasništva, kada ih vlada dobro definira i podržava, omogućuju privatnim osobama da diktiraju kako iskoristiti svoje resurse. Imati dionice u tim odlukama vodi vlasnike imovine da pažljivo razmotre analizu troškova i koristi korištenja zemljišta. Ekonomisti tvrde da taj proces onda proizvodi učinkovite rezultate, inače poznate kao viši životni standard. Ovaj će članak razmotriti zemlje s nekim od najmanje djelotvornih zaštita imovinskih prava.

Zemlje s najmanjom zaštitom vlasničkih prava

CPIA ili Državna politika i institucionalna procjena procjenjuju kako kvaliteta politika i institucija zemalja podržava ekonomski razvoj. CPIA osigurava sustav ocjenjivanja od 1 do 6 koji procjenjuje u kojoj mjeri zemlje učinkovito poštuju imovinska i ugovorna prava. Tri analize triju čimbenika određuju ocjene: postojanje pravnog okvira za imovinska i ugovorna prava, kvaliteta pravnog i pravosudnog sustava zemlje, te kriminal i nasilje jer utječu na sigurnost građana i gospodarsku aktivnost. Na ovoj ljestvici ocjenjivanja, 1 predstavlja najgora imovinska i ugovorna prava, što znači da se prava jedva priznaju ni na formalnoj niti na neformalnoj osnovi, a ocjena 6 predstavlja najbolje, što znači da su prava transparentna, dobro zaštićena i nastavljaju se poboljšati. Na popisu od dvanaest zemalja s najgorim propisima o imovinskim pravima, zemlje s najnižim ocjenama (1, 5) su Južni Sudan, Srednjoafrička Republika i Afganistan. Preostalih devet zemalja dobilo je ocjenu 2 boda. To su Haiti, Istočni Timor, Zimbabve, Sudan, Papua Nova Gvineja, Gvineja, Jemen, Gvineja Bisao i DR Kongo. 2 na ljestvici ocjenjivanja znači da vlada nije osigurala okvir za jasno definiranje imovinskih prava i da građani ovise o neformalnim sustavima kojima manipuliraju državni dužnosnici bez upozorenja.

Propisi o potrebi za imovinskim pravima

S obzirom na važnost imovinskih prava na gospodarski rast, ne čudi se što se zemlje s najmanje stabilnim propisima nalaze u zemljama u razvoju. Jasna regulacija imovinskih prava izravno je povezana s bruto domaćim proizvodom (BDP) po glavi stanovnika. Zemlje s najboljom zaštitom imovine uživaju BDP koji je dvostruko veći od onih na donjem kraju ljestvice. Ne samo da su vlasnička prava i razvoj povezani, nego i nepostojanje propisa oduzima privatnim osobama i obiteljima i njihovo pravo na korištenje zemljišta onako kako one određuju najkorisnije i njihovo pravo na dobrovoljnu trgovinu ili prodaju imovine. Dokazi su jasni. Zaštita vlasništva, potraga za vlastitim interesom (kada se time ne krše prava drugih) i povećane mogućnosti trgovanja pružaju zemljama najbolju šansu za gospodarski razvoj.

12 zemalja s najgorim propisima o imovinskim pravima

Rang	Zemlja	CPIA ocjene imovinskih prava, 1 = Najgore, 6 = Najbolje
1	Južni Sudan	1.5
2	Centralna Afrička Republika	1.5
3	Avganistan	1.5
4	Haiti	2.0
5	Istočni Timor	2.0
6	Zimbabve	2.0
7	Sudan	2.0
8	Papua Nova Gvineja	2.0
9	Gvineja	2.0
10	Jemen	2.0
11	Gvineja Bisau	2.0
12	DR Kongo	2.0